… Uzaludno je Sonsyreya očekivala da se prijetnja Alanđaninova ispuni, uzaludno su se u toplim noćima Dyadonkhe bojale napada alandske flote sa Skartarysa. Alandska flota nije se pomaknula i uopće se nije micala iz luke Skartarye. Nekoliko puta dyadonsky i drugi amazonski brodovi ušli su u područje koje su i dalje Alanđani nadzirali, ali nikada se nisu pojavljivali strašni alandski razarači i krstarice, no, nije baš bilo tako bezazleno.

Jedan alandski razarač uvijek bi se odnekuda pojavio i pratio amazonske brodove sve do izlaska iz njihovog područja, a ulaz u alandsku luku Skartarye Amazonima uvijek bi bio onemogućen. Iako su svi već pomislili da se nekada žarka ljubav koja je plamtjela između Sonsyreye i Andraghonha već odavno ugasila, nije bilo baš tako. Sonsyreya nije ovaj puta poskidala oznake koje joj je davno prije poklonio Andraghonh, a Andraghonh iako je nizao pobjede u dolini Mandraghona nikada nije propuštao priliku da svoju sestru priupita za Sonsyrey. Svi njegovi nazivi koji su nosili ime Sonsyreye nisu ovaj puta brisani.

Onda odjednom Sonsyrey odluči iznenada posjetiti kraljicu Dyaspara Shenhu, sestru Andraghonovu, a baš je tih dana u Dyasparskym vrtovima Andraghonh podigao svoj tabor i odmarao se od bitaka uz rijeku Mandraghonha. Dyasparcy su naprosto obožavali Sonsyreyu i Andraghonha, pa su se ovaj put pobrinuli da Sonsyreyu veličanstveno dočekaju i zadrže je što duže u 'Gradu tisuću piramida' i dyasparskyh hramova. Sama Shenha priželjkivala je ovakav posjet, sada kada je u šumama Mayre utaboren Andraghonh.

Sonsyreya je sada već polako dobivala crte žene, njezina odjeća postala je duža i mnogo ženstvenija. Nestalo je onih kratkih borbenih haljinica i nije više nosila oružje. Pratile su je njezine kontese koje su također promijenile svoje izglede. U šetnji kroz grad piramida i hramova Sonsyreya iznenada primijeti alandske časnike koji su vrlo glasno i veselo o nečemu raspravljali. No, među njima ona ne prepozna nikoga, redom su to bili mladići koji su tek stasali u one opasne alandske časnike.

Alanđani primijete Sonsyreyu i njezine kontese, pa ih pozdrave alandskim vojničkim pozdravom, a nakon pozdrava vrate se svojim raspravama. Sonsyrey shvati da je ti mladići nisu prepoznali i tijelom joj prođu trnci, zar su je zauvijek zaboravili u tako kratkom vremenu? Znala je ona da su Alanđani na Njegove želje spremni i zaboraviti, ako je to potrebno i On to traži.

Iz razmišljanje prene je kraljica Shenha. Ako želiš prijateljice, možemo otići do proplanka Ryanha, odavde iz Shylhe to nije daleko, a tamo u šumi Mayre utaborio se Andraghonh sa svojom pukovnijom koja Ga je dopratila iz doline Doth gdje su ovih dana nekoliko puta potukli Sywolike napadačke odrede koji su nam nekoliko puta zaprijetili zauzimanjem grada Mayra.

Čini mi se da ta alandska pukovnija nosi ime 'Handrha'. Njezini ratnici i časnici vrlo su mladi, a izgleda da svi čekaju dolazak pukovnije 'Amandha' koja je puno iskusnija u borbama. Sonsyreya se trgne na izgovor Shenhe - Handrha i Amandha. Znala je da oba imena pripadaju njoj iz vremena kada su je svi Alanđani poznavali i divili joj se. Voljela bih da odemo tamo Shenha, ali znaš dobro Alanđane, ako su naumili u neke svoje bojne pohode mi bi im mogle samo smetati.

Sada se Shenha nasmije. Ma ne trebaš se brinuti, jučer mi je Panđa otkrio da je Andraghonh odlučio da ostanu ovdje sve do prvih snjegova. Izgleda da su Ga proplanci Ryanhe tijekom zalaska sunca očarali. Iako je mnogo ozbiljniji, još uvijek je spreman na one svoje igrice i romantična maštanja, a na ovim proplancima uz predivnu rijeku Mandraghona njegova mašta je sigurno stalno zaposlena.

Dok su tako Dyasparkhe i Dyadonkhe s pristojne udaljenosti proučavale aktivnosti koje se odvijaju u taboru Alanđana nisu uopće primijetile da su ih potpuno okružile alandske Šumske patrole. General Paska odjednom se grohotno nasmije, a njegov smijeh uplaši amazonke.

Zašto se naše princeze šunjaju oko našeg tabora, pa vrata tabora su Vam otvorena, a Andraghonh Vas očekuje još od prije dva dana kada ste prešle 'Most zaborava' u Zabranjenoj dolini. Paska se i dalje smijao, a Sonsyreya malo zbunjena, (iako je znala da Paski i njegovim nepredvidivim ratnicima iz Šumskih patrola ništa ne može promaknuti), napokon odgovori: 'Nismo se uopće šunjale, ovuda smo prolazile, pa smo stale kako bi…'

No, Paska se nije mogao tako lako prevariti, pa on samo doda kroz osmjeh koji Sonsyreya primijeti u kutu usana. Dobro, ako Vi tako kažete princezo, a mi smo pomislili da se ne možete odlučiti za ulaz u naš tabor, pa smo se pojavili kako bi Vam uručili poziv Andraghonha osobno, a rekao sam prije da Vas On već danima očekuje. Kad su Dyadonkhe i Dyasparkhe ušle u tabor koji je bio besprijekorno uređen, Sonsyrey po prvi put primijeti poznata lica Alanđana, primijeti i neke od Vitezova vjetra, pa je sada bila sigurna da će se uskoro pojaviti i On.

Na to pak i nije trebalo dugo čekati. 'Dobro nam došle u naš tabor Palmine leptirice!' Svi se okrenu. Potrgane pancir košulje, znojnog i prašnjavog lica, ali nasmijan i vedar, stajao je Andraghonh okružen pukovnicima Unakasom, Tauregom i još nekolicinom mladih ratnika. 'Amaksose otprati naše gošće u veliki šator, a ja ću im se pridružiti čim se umijem i malo dotjeram!'

Pojavom Andraghonha Shena se odmah podigne, na brzinu se pozdravi s bratom i opravda da ima nekog neizostavnog posla u gradu Mayre, pa sada kad je već tu mogla bi to i obaviti. Andraghonhov i Sonsyreyn pogled se sretnu. Andraghonhov ledeni, ali istodobno i vatreni pogled Sonsyrey osjeti po cijelom tijelu. Iznenada ona ustane i krene prema Andraghonhu, te mu pruži ruku glasno izgovarajući njegovu ime:

'Andraghonhe Alanđanine, sine Thanderhov, znaš, nedostajao si mi u dugim toplim noćima kada sam očekivala Tvoj vojnički napad na Dyadonhu. Dok je nebo ljubilo more u toplim plavim noćima ja sam Te sanjala, a Ti se nisi pojavio. Zar Ti više nisam potrebna, Alanđanine? Zar mi ne možeš oprostiti još samo ovaj put i zar nisi mogao povesti svoje ratnike, te me silom prisiliti da promijenim mišljenje? Što je Tebi bilo odjednom Alanđanine, umjesto bitke Ti si mi ponudio zaborav, zar si to želio?'

Svi nazočni sada ostanu zbunjeni, a šatorom zavlada teška tišina. Stari Panđa ustane, te rukom i očima pokaže svim Vitezovima vjetra da bi bilo dobro da napuste šator, a to isto naprave i dyadonskhe kontese predvođene Sandrhom. Sada Andraghonh i Sonsyrey ostanu sami pod šatorom. Andraghonh se nije micao, šutke je promatrao Sonsyreyu.

'Odgovori mi Alanđanine! Moje su suze odavno isprale svu moju bol, a Ti si oduvijek bio gospodar moga srca i nije važno više ništa, napokon sam skupila hrabrost i tu sam sada.' Andraghonh nježno poravna kosu svoje princeze i tiho odgovori: 'Ne! Nikada Te moji mornari i razarači ne bi napali, a samo da znaš koliko su mi bile hladne noći Sylenca bez Tebe, ali nisam mogao skupiti dovoljno hrabrosti da te zaustavim onog dana. No, sada mi više nećeš otići! Ostani zauvijek sa mnom i budi moja Snježna kraljica, budi gospodarica Asgrada!'

Ovo sada zbuni Sonsyreyu jer nije očekivala takav odgovor. 'Alanđanine zbunjuješ me opet, zar Ti to želiš da ja' … 'Baš tako, baš to želim. Već sam Amaksosu objasnio da želim da se sagradi palača Daryha, pored palače Mynetonkhe, a u nju se trebaš preseliti Ti sa svojim pratiljama i više nas ništa neće rastaviti. Sada Ti meni odgovori crnokosa! Ostaješ li noćas pod mojim šatorom u ovom taboru ili ćeš otići?' Sonsyreya jedva prošapuće – 'Oh, Ti dječače, pa zaista si nepredvidiv i nemoguć. Ne vidimo se godinu dana, a ti me onda…' Opet Andraghonh prekine Sonsyreyu i predloži joj da Ga prati u večernjem jurišu na obale rijeke Mandraghonha, što ona odmah s oduševljenjem prihvati ...