svaki dio prostora preplavljen je različitim vrstama polja sastavljenih od valova  raznolikih valnih duljina.Svaki val uvijek posjeduje barem malo energije.Kada fizičari računaju minimalan iznos energije koju val može posjedovati,dodju do rezultata da svaki kubični centimetar praznog prostora sadrži energiju veću od energije sveukupne materije u poznatom svemiru!

Neki fizičari odbijaju taj izračun uzeti za ozbiljno jer smatraju da negdje mora postojati pogreška.Bohm drži da taj beskrajni ocean energije postoji,te da nam govori barem nešto o golemoj i skrivenoj prirodi implicitnog reda.Smatra da većina fizičara ignorira postojanje tog ogromnog oceana energije jer su,kao ribe koje nisu svjesne vode u kojoj plivaju,naučeni usmjeravati pozornost prvenstveno na predmete usadjene u oceanu-na materiju.

Bohmovo gledište da je prostor jednako stvaran i bogat procesima kao i materija koja se kreće kroza nj svoju punu zrelost doseže   u njegovim zamislima o implicitnom moru energije.Materija ne postoji nezavisno od mora,od takozvanog praznog prostora.Ona je dio prostora.Da bi objasnio na što pri tom misli,Bohm daje slijedeću analogiju:kristal ohladjen do apsolutne nule dopustit će struji elektrona da prodje kroza nj a da ih ne rasprši.Ako se temperatura povisi,različite nepravilnosti u kristalu će,tako reći,izgubiti svoju prozirnost i početi raspršivati elektrone.S točke gledišta elektrona takve nepravilnosti izgledale bi kao komadi „materije“ koji plutaju u moru ništavila,no u stvari se ne radi o tome.Ništavilo i komadi materije ne postoje nezavisno jedno od drugoga.Oboje su dio istog tkiva-dubljeg reda kristala.

Bohm vjeruje da isto vrijedi i za našu vlastitu razinu postojanja.Prostor nije prazan.Pun je-plenum nasuprot vakuumu.Temelj je svekolikog postojanja,uključujući i postojanje nas samih.Naš svijet nije odvojen od tog kozmičkog mora energije,on je mreškanje na njegovoj površini,razmjerno mali „obrazac pobude“usred nezamislivo golemog oceana.“Taj obrazac pobude relativno je autonoman i uzrok je približno ponavljajućih,postojanih i odvojivih projekcija u trodimenzionalni eksplicitni red manifestacija“,ističe Bohm.Drugim riječima,unatoč svojoj očiglednoj i ogromnoj veličini ,svemir ne postoji u sebi i od sebe nego je posinak nečeg daleko većeg i teže izrecivog.Štoviše,svemir čak nije ni glavni proizvod tog većeg „nečeg“,nego samo sjena u prolazu,puki štucaj u većem rasporedu stvari.

To beskrajno more energije nije sve što se skrilo u implicitni red.Budući da je implicitni red osnova iz koje se rodilo sve u našem svemiru,on u najmanju ruku sadrži i svaku subatomsku česticu koja je postojala ili će postojati;svaku moguću konfiguraciju materije,energije,života i svijesti,od kvazara do Shakespeareovog uma,od dvostruke spirale do sila koje upravljaju veličinama i oblicima galaksija.Pa čak ni to nije sve što može sadržavati.Bohm priznaje da nema razloga vjerovati da je implicitni red svršetak svih stvari.Moguće je da postoje drugi neslućeni redovi iza njega,beskrajni stupnjevi daljnjeg razvitka