Bohm smatra da je promatrati svemir kao da je satavljen od „dijelova“ podjednako besmisleno kao da različite mlazove u fontani promatramo kao da su odvojeni od vode iz koje istječu.Elektron nije „elementarna čestica“.To je samo naziv dan odredjenom aspektu hologibanja.Podjela stvarnosti na dijelove i potom imenovanje tih dijelova uvijek je dogvorno,rezultat je konvencije,jer subatomske čestice,kao i sve drugo u svemiru,nisu ništa odvojenije jedna od druge od različitih uzoraka na bogato ukrašenom tepihu.

To je dalekosežna pretpostavka.U svojoj općoj teoriji relativnosti Einstein je zapanjio svijet kada je ustvrdio da vrijeme i prostor nisu odvojeni entiteti,već fino povezani,i dio veće cjeline koju je nazvao prostorno-vremenski kontinuum.Bohm ovu zamisao razvija i čini golemi korak dalje:tvrdi da je sve u svemiru dio kontinuuma.Unaotoč prividnoj odvojenosti stvari na eksplicitnoj razini,sve je neprekidni produžetak svega drugog,te se u konačnici čak i implicitni i eksplicitni redovi stapaju jedni u druge.

Razmislite na trenutak o ovome.Pogledajte svoju ruku.Sada pogledajte svjetlost   koja dolazi iz lampe pokraj vas.I psa koji se odmara kraj vaših nogu.Vi niste sastavljeni od istih stvari.Vi jeste ista stvar.Jedna stvar.Neslomljena.Jedno ogromno „nešto“ koje je svoje nebrojene ruke i produžetke ispružilo u sve vidljive predmete,atome,nemirne oceane i treptave zvijezde u svemiru.

Bohm upozorava da to ne znači da je svemir golema homogena masa.Stvari mogu biti dio nedjeljive cjeline,ali još uvijek posjedovati vlastita jedinstvena svojstva.Da bi ilustrirao na što misli  skreće nam pozornost na male virove i vrtloge što se često oblikuju u rijeci.Na prvi pogled izgledada su ti virovi odvojene stvari,te da posjeduju mnoge osobne karakteristike kao što su veličina,brzina,smjer rotacije i tako dalje.Medjutim.pomno ispitivanje pokazuje da je da je nemoguće odrediti gdje odredjeni vir završava,a rijeka počinje.Stoga Bohm ne želi reći da su razlike izmadju „stvari“ bezznačajne.On jednostavno želi da budemo stalno svjesni da je dijeljenje različitih aspekata  hologibanja na“ stvari“ uvijek apstrakcija,način da te aspekte svojim načinom razmišljanja učinimo jasnijim našoj percepciji.Želeći to ispraviti,umjesto da različi te aspekte hologibanja naziva „stvarima“,on ih radije zove „relativno nezavisnim pod-cjelinama“.

Zaista,Bohm vjeruje da je naša gotovo univerzalna sklonost da fragmentiramo svijet i ignoriramo dinamičku povezanost svih stvari odgovorna za brojne naše probleme,ne samo u znanosti  nego i u našim životima i društvu.Na primjer,vjerujemo da možemo crpiti vrijedne dijelove Zemlje bez da utječemo na cjelinu.Vjerujemo da je moguće liječiti dijelove našeg tijela i pritom ne brinuti za cjelinu.Vjerujemo da možemo rješavati različite probleme u našem društvu,kao što su kriminal,siromaštvo,ovisnost o drogama,bez obraćanja pozornosti na probleme našeg društva kao cjeline i tako dalje.U svojim radovima Bohm gorljivo zastupa stav da naš sadašnji način fragmentiranja svijeta ne samo da nije ispravan,nego bi čak mogao dovesti do našeg istrebljenja.