.Nakon tri godine predavanja tog kolegija na Princetonu,odlučio je poboljšati svoje razumijevanje i napisati udžbenik.Po završetku je otkrio kako je i dalje nezadovoljan onime što je govorila kvantna fizika,pa je primjerke knjige poslao i Bohru i Einsteinu,zamolivši ih za njihova mišljenja.Od Bohra nije dobio odgovor,no Einstein mu se javio i predložio da se,budući da su obojica na Princetonu,sastanu i porazgovaraju o knjizi.Na početku onoga što se prometnulo u šestomjesečni niz nadahnutih razgovora,Einstein je Bohmu oduševljeno rekao da nikada nije vidio tako jasno izlaganje kvantne teorije.Pa ipak,priznao je da je i dalje jednako tako nezadovoljan teorijom kao i Bohm.

Tijekom razgovora dva su se znanstvenika složila da je sposobnost kvantne teorije da predvidja pojave vrijedna divljenja.Mučilo ih je medjutim,to što nije pružala nikakav odgovarajući način predočavanja osnovne strukture svijeta.Bohr i njegovi slijedbenici takodjer su tvrdili da je kvantna teorija potpuna,te da nije moguće doći do jasnijeg objašnjenja onoga što se zbiva u kvantnom svijetu.To je kao da izjavite da iza kvantnog krajolika ne postoji dublja stvarnost,da nema daljnjih pitanja na koja bi se moglo odgovoriti ,što je pogadjalo Einsteinovu i Bohmovu filozofsku tankoćudnost.Premda su tijekom svojih susreta raspravljali i o mnogim drugim stvarima,upravo su ova pitanja zauzela posebno istaknuto mjesto u Bohmovom razmišljanju.Nadahnut zajedničkim radom sa Einsteinom prihvatio je valjanost svojih sumnji o kvantnoj fizici,i zaključio da mora postojati alternativan pogled.Kada je 1951.godine objavljen njegov udžbenik Quantum Theory(Kvantna teorija),pozdravljen je kao klasik,no bio je to klasik o temi kojoj Bohm više nije davao punu podršku.Njegov je um,uvijek aktivan i u neprekidnoj potrazi za dubljim objašnjenjima,već tražio bolji način opisivanja stvarnosti.