gdje je prije no što je doktorirao 1943.godine radio u Laboratoriju za radijaciju Lawrence Berkley.Tamo se susreo s još jednim izrazitim primjerom kvantne medjupovezanosti.

U berkleyskom Laboratoriju za radijaciju Bohm je započeo ono što će kasnije postati njegov prijelomni rad o plazmama.Plazma je plin koji sadrži visoku koncentraciju elektrona i pozitivnih iona,odnosno pozitivno nabijenih atoma.Na svoje iznenadjenje,otkrio je da su se elektroni,kada su se već jednom nalazili u plazmi,prestali ponašati kao pojedinci,te da su se počeli ponašati kao da su dio veće i medjusobno povezane cjeline.Premda je izgledalo kao da su njihovi pojedinačni pokreti nasumični,golemi broj elektrona mogao je proizvesti učinke koji su iznenadjujući  dobro uredjeni.Plazma se poput nekog amebi sličnog stvorenja neprekidno obnavljala i sve nečistoće ovijala o stijenku,jednako kao što biološki organizmi stranu stvar mogu zatvoriti u cistu.Bohma su se ta organska svojstva toliko dojmila da je kasnije napomenuo kako je često imao dojam da je elektronsko more bilo „živo“.

Godine 1947.Bohm je prihvatio mjesto profesora asistenta na princetonskom sveučilištu,što je govorilo o tome koliko su ga cijenili.Tamo je proširio svoje berkleysko istraživanje na proučavanje elektrona u metalima.Još jednom je potvrdjeno da naizgled slučajna gibanja pojedinačnih elektrona proizvode visoko uredjene ukupne učinke.Kao i kod plazmi koje je proučavao u Barkleyu,to više nisu bile situacije s dvije čestice od kojih sa svaka ponaša kao da zna što ona druga radi,nego čitavo more čestica od kojih se svaka ponaša kao da zna što rade nebrojene milijarde drugih čestica.Bohm je takva kolektivna gibanja elektrona nazvao „plazmoni“,a njihovo otkriće učvrstilo je njegov ugled kao fizičara.