Tijelo, k'o tijelo, bez obzira koliko nepoznatih ima o njemu, ipak nam je blisko, vidljivo i izlozeno pogledima, svim vrstama uticaja i daje nam da preko njega primamo osjetilne podrazaje. Dok je u ravnotezi, dobro je, kad izadje iz ravnoteze, razbolimo se, a kada se balanas skroz poremeti, dodje kraj.   

         Kako god da posmatram neku osobu, vidim je kao nerazdvojiv spoj tijela i duse, isprepletan zivotnim „silama, energijama“, koji nam daje osobnost.

Dva tijela mogu biti gotovo identicna, cak neki tvrde da nas je toliko da svako ima makar jednog „blizanca“, negdje u svijetu. Ako se te osobe okupe na jedno mjesto, odmah se vidi da oni nisu isti. Mozda lice, kosa, ali isti nisu nikako. Sreca, jer kako bi se to objasnilo. Dakle tijelo ne cini osobu. Jednostavno, ako su fizicki slicni, imaju istu naobrazbu, zive u istom okruzenju, opet nisu isti. Mogu biti slicni, ali isti nisu. Ovo me podsjeca na jednu staru pitalicu, da li ako ( nije moguce naravno, ovo je pitalica ) se dvjema osobama zamjene glave one zadrzavaju istu osobnost. Stotinu ljudi, stotinu odgovora, ali niti jedan isti.

         Svejedno koji je odgovor, nasa vjera u odvojenost duse i tjela je izrazena na vise nivoa, sve u zavisnosti od vrste i kolicine vjere koju posjedujemo i kojoj se predajemo. Cak i lokacija duse nije ista u razlicitim vjerama, ali to je manje vazno sada.

         Vjerujemo dakle da je dusa besmrtna. Vjerujemo jer hocemo da vjerujemo u to. O bilo kojoj vjeri da je rijec, dusa (ili kakogoddakotozove) je vjecna. Iako znam da mnogi ne shvacaju koncept besmrtnosti, prihvatamo takvo tumacenje besmrtnosti duse. Ne samo besmrtnosti vec i vjecnost i beskraj su rijeci koje se konceptualno ne uklapaju u nasu svakodnevnicu. Koristimo ih kao rijeci, upotrebljavamo, ali niko im ne zna znacenje. Neko ce reci da zna, ali ,,,,,hm, mozda.

Mnogo toga se ne moze shvatiti, ali vjerujemo jer prihvatamo da je tako. Zivimo u materijanom svijetu u kom je sve definirano, mjerljivim jedinicama, naucili smo da masa=energija ( uz brzinu predstavlja osnove moderne fizike), da ono sto postoji moze biti mjereno, na bilo koji nacin, a da se nemjerljive stvari mjere ili dokazuje indirektno.

Dusa, nije tako lako objasnjiva. Iako se misli da jeste. Dusa je duh, nasa esencija, sustina, tu nam je svijest, svijesnost, razum, intelekt, um, zivotna sila, ukratko postojanje, egzistencija. Da li mozemo postojati kao osobe bez duse, sumljam, isto kao sto sumljaju i svi ostali, samo se razlikuje vjera u ono sto nas pokrece, odrzava i cini onim sto jesmo.

Da li postoji nesto iznad toga. Da li vjerujemo. Da li smo vjernici. Da li mozemo prihvatati samo dio, ili ici dalje u vjeri i vjerovati u sve nama nepojmljivije stvari prihvatajuci objasnjenja iz razloga postojanja vecega od vecega, ili opet sa druge strane, svojim skromnim poznavanjem nematerijalnog, moramo vjerovati u visi smisao koji ne mozemo da dokucimo. 

                                to be continued .........