Kada se izdignemo iz „ovozemaljskih“ problema i svakodnevice, ovladamo svojim emocijama, potrebama i naravno organima, neminovno dolazi do pitanja svrhe i razloga postojanja, bitisanja, borbe i samospoznaje, a ne tako rijetko i konfuzije. Zbog cega?.

Veliki je izbor mogucnosti. Buduci da, moram ponoviti, ne govorim o religijama, nego o vjeri, svrhu i smisao zivota postavljamo sami, na osnovu nama dostupnih informacija i vjerovanja. Ako se nasa vjerovanja priblizavaju nekoj religiji, veoma smo blizu da postanemo religiozni, ili vec jesmo a to ne znamo.

U svakom slucaju vjera je nacin da damo smisao svim nasim nedacama, patnjama i potrebama. Vjera je cudo. Vjera moze sve.

Prvi je korak sebe uvjeriti. Samoizljecenje, ili samoiscjeljenje* je nesto cemu svjedocimo, malo malo, pa cesto. Meni to nije, niti cudno, niti strano. Znam, znaci nema vjere u ovome, znam, da tijelo samo moze da se izlijeci. Treba mu samo „ono nesto“, i ako to dobije, nastupa iscjeljenje.

 

Sistem koriste svi, od lijecnika, alternativaca, bioenergeticara, psihoterapeuta i da ne nabrajam dalje, pa sve do dusebriznika - trgovaca. Kazem isti sistem svi koriste, ali su razlicite metode i procesi kojima se koriste za davanje tijelu onoga sto mu treba. Svako na svoj nacin pomaze tijelu da samozacijeli.  

Posmatram to ovako. Moje tijelo tacno zna, kao prvo sta mu se desava, koji su uzroci,  i drugo, sta mu treba i koliko toga mu treba i u koje vrijeme, da bi zapocelo proces samozacjeljenja. To nesto mu treba mozda stalno, mozda povremeno, a tijelo pokusava pronaci nacin da mi to kaze. Tesko da komuniciramo istim jezikom, jer da komuniciramo ja bih uvijek znao ono sto mom tijelu treba i davao mu to u tacno doziranim porcijama. Mozda tijelo i pronalazi neke nacine da mi ukaze na problem i rjesenje, ali ja ne prepoznajem upucene znakove i simbole, te se, ni ne ponasam po njima. Zato idem lijecniku, altenativcu, bioenergeticaru ili duhovnom autoritetu.

Nacin upucivanja-citanja informacija nije dostupan svima. Mozda ga samo rijetki znaju, mozda niti ne znaju da znaju, ali se po tome ponasaju. (*Oni uglavnom dugo zive).

Kako znaci znati sta nam tijelo porucuje. Koje su metode i nacini da oslusnemo i cujemo vapaje vlastitog tijela, koje ima neku potrebu. Neke potrebe su ocigledne, fizioloske recimo, ali ja i ne govorim o ociglednom. Poruke tijela za odredjenim „ono nesto“, su nama iz nekog razloga, sakrivene, ali postoje nacini i metode da se shvate i procitaju. Mjerenje pritiska, pulsa, uzimanje krvne slike, pregledi zlijezda, misica, kostiju, i niz drugih radnji daju neki rezultat, na osnovu kojega se odredi sta tijelu nedostaje da se samoizlijeci ili zacijeli, to mu se da i onda se tijelo pusti da zavrsi proces samoizljecenja.

 

( Jedan od nacina na koji tijelo „govori“ je aura. Aura se moze vidjeti, ili osjetiti vizualno, ima boju, ima oblik, boja ukazuje na raspolozenje i oboljenje, oblik takoder. Aura je obla i mekana i svijetla u bilo kojoj boji svijetla, ali ako nesto nije u redu, moze biti tamna, opet bilo koje boje, ali tamna, rupicasta, nehomogena, siljkasta...sve ima svoje, treba znati prepoznati. uz malo ljubavi i volje )

 

Vjerojatno ima neko ko tvrdi da razumije te znakove i poruke, onako, i odmah, kao nastavak, dodje do pitanja da li razumije poruke samo svoj tijela ili poruke i znakove iz drugog tijela ili drugih tijela. Zasto odmah ne reci da, ako smo vec razlikovali dusu i tijelo, mozemo reci da i za dusevne potrebe, sumlje i boli, postoji neko ko ih moze osjetiti, vidjeti i protumaciti.

Tjelo je materijalno, ono i reaguje na vanjske i unutarnje poticaje, i pokazuje ih manje ili vise vidljivo, ali i dusa reaguje i ona pokazuje, na doduse malo drugaciji nacin, ali ipak pokazuje. Zato gotovo svi na nekome mogu procitati neki znak stanja tijela ili duha. ( Ocigledno postoji neko zracenje – o tome kasnije )

Kako god moje tijelo znalo kakvo mu je trenutno stanje i sta mu treba da bi bilo u dobroj formi i kondiciji, komunikacija sa sopstvenim tijelom ponekad ne daje dobre rezultate. Kako znam? Vidim. Svakodnevno vidim ljude koji ne tretiraju svoje tijelo narocito dobro, muce ga, zlostavljaju, izvlace iz njega srz, ne daju mu da se razvija onako kako bi trebalo, i jos bih mogao do „neki dan“ nabrajati. Komunikaciju sa vlastitim tijelom uglavnom nemamo. Doktori, alternativci i ostali „pomagaci“ isto tako nisu od bas prevelike pomoci. Ne kazem da ne pomazu, jer se i to desi ponekad, ali smatram da to tijelo samo obavi iz ko zna kojih razloga, sa ili bez pomoci lijekova ili preparata kojima se „ono nesto“ unese u organizam i uradi sta treba. Ponekad tijelo, ako je situacija takva, uzima to sto mu treba iz drugih organa, slabeci njih, a pomazuci organu koji je trenutno u vecoj potrebi, ili ako osjeti da patnjame, nedace, boli, prelaze prag tolerancije, ukljucuje „sistem za  samounistenje“, pa se cesto desi da neko ko nikada nije pusio, i nema genetskih predispozicija, oboli od karcinoma pluca.

Postoje naravno i naucni dokazi za to, ali nismo na studiju medicine. Nasa tema je mjerenje vjere, ne religije i ne medicinski bilten.

          Mjereci vjeru, vracam se alternativcima koji tvrde da poznaju potrebe tijela, koristeci svoje metode (radiesteziju, bioenergiju, homeopatiju [slicno se lijeci slicnim ]) i slicne metode da tijelo vrate u ravnotezu.

          Buduci da nisam medicinar, niti alternativac bilo koje vrste, vise o tome kod „specijalalaca po oblastima“, moje je da iskoristim mjere i kazem da sve te metode i procedure imaju svoju uhodanu praksu. Sustina je tijelu vratiti „ono nesto“, na mjesto gdje mu treba, u kolicini u kojoj mu treba i u vrijeme u koje mu treba. Tijelo gubi „to nesto“ na nacine zloupotrebe opisane ranije, ili zbog nekih stetnih uticaja bilo zracenja, bilo gubitka ravnoteze osjetila miris, ukus, vid, sluh i um, bilo zbog lose preraspodjele zivotne energije, kroz ili izvan tijela.    

 Nacini vracanja tijela u „balans“( koristim ovaj izraz kao zamjenu za sve) mogu biti razni, naucni, alternativni i prirodni i to od setnje planinama do precizno i sistematski razradjenih vjezbi uz ili bez koristenja neke vrste pripravaka. Dugo bi mi trebalo da sve nabrojim, pa necu nabrajati nikako.

          Uspjeh postupka zavisi od „ostecenosti“ tijela, uspijeh nije nikad garantovan, jer ako je tijelo slabe energije i u slabom balansu, tesko da mu ista ili iko moze pomoci u iscjeljenju. Obrazlozenja ovdje nisu previse potrebna, jer krajnji ishod zivota svi, nazalost, znamo.

Tijelo je nase, pa iako smatram da mu treba posvecivati duznu paznju, to je ipak indivudno.

Moj savjet je:“Ne zloupotrebljavajte svoje tijelo, jer ga necete moci dugo zloupotrebljavati“

 

 

to be continued  SAMOIZLJECENJE - part2 ........