POTRAGA

          Da bi vjera bila vjera dovoljno je vjerovati.

Samoizljecenje je, kako napisah, i u sto „vjerujem“, najcesci uzrok ozdravljenja.

Vjera u nesto je uzrokovana nekom potrebom. Dozivljajem ili rjedje dogadjajem, pokrece se lanac razmisljanja, koji neminovno vodi do nekog zakljucka, kako sam vec napisao. Zakljucak sam po sebi ne mora biti i konacno rjesenje, ali sigurno vodi do pitanja na koja samo vjera moze dati odgovor. Razmisljanje o vanjskim desavanjima su tipa: kako se moze desiti da neko iznenada ozdravi, da se nekome svi putevi odjednom otvore, da neko preko noci postane drugaciji, da se sva desavanja tako poslazu da neminovno vode u „nesto“, a to je samo dio vanjskih manifestacija. Kada je rijec o nama samima, ili najblizem okruzenju, onda je to malo i jednostavnije. Postati vjernik nije tesko, ako za to imamo i najmanji povod. Te povode uglavnom zovemo dokazima.

          Te podvode kao dokaze prikupljamo, obradjujemo, definiramo i na osnovu njih prikupljamo nove, lagano se uvlaceci u svijet u kome se sve pocinje uklapati, u svijet u kome vlada neka posebna atmosfera, svijet koji kreiramo za sebe i prilagodjavamo ga sebi, svom shvatanju, pronalazeci sve vise i vise dokaza da je to bas tako. „Intoksikacija“, sto bi se reklo.

Kreirajuci taj i takav svijet, podizemo ga u visi nivo svijesti.  Kako?.

Jednostavno, to je nas svijet, sav je miran i tih, vladaju samo pozitivne emocije, nema negativnosti, dostizemo nivo na kom zelimo biti, nivo na kom smo spokojni, zasticeni i u kom nije vazno ko i sta vlada, jer to je nas svijet i u njemu smo svoji.

Pozitivne emocije,  nada, sreca, zadovoljstavo i ljubav su zaista melem za organizam. Nema stezanja pluca, nema bolova u stomaku, nema napada na zlijezede, a mozak se preplavi endorfinom, koji nas snazno obuzme emotivno i koji jako podize motivaciju. Motivaciju da i dalje istrazujemo, da i dalje budemo u tom svijetu, i dalje intoksirani i dalje u stanju u kom se dobro osjecamo. Motivaciju da svoje dobro osjecanje podjelimo sa svojim bliznjim i ostalima, da ostanemo takvi, da budemo u stanju na pojavu negativnih emocija reagovati na nacin da ih pregazimo pozivnim osjecajima.

Slicno, ne isto naravno, kao ona baka koja vidi zmajeve. To je stvarnost, svjesnost i svijest koju kreiramo za sebe, bez obzira sto smo ( ili nismo) svjesni da se okruzenje nije promjenilo, da je crno jos uvijek crno a bijelo jos uvijek bijelo. Nista se nije promjenilo osim nas, nase svijesti i nase percepcija stvarnosti.

Baki je trebala unukova cigareta, a nama izgradnja svog svijeta i jaka vjera u pozitivne emocije. Rezultat je isti. Jedan ilegalan, drugi legalan, pozeljan i potreban. 

Samoizljecenje je najcesci vid ozdravljenja, bilo fizickog bilo psihickog.

to be continued ...............................