56. UČITELJ STRELJAŠTVA

 

        Učitelj strijeljanja otvorio je školu u pospanomu predgrađu. Nagrnulo i staro i mlado, svi odjednom spremni, svi radoznali, svi željni, no malo tko uporan u vježbanju. Jedno vrijeme tako bilo, a onda se učenici prorijediše, te ostanu svega njih petorica, ali pet najboljih.

        Meta je bila svakojaka – od svakodnevne do nikad viđene. Poizbor petorica nisu odustajali. No što su oni bivali bolji, to je učitelj postajao zahtjevniji – tražio je, na primjer, da pogode ribu koja će pasti iz sokolovih kandži, zbog čega je valjalo danima bdjeti i vrebati na sokola ribolovca. Tražio je da učenici pogode plod zaljuljane grane, tako što će gledati njezin odraz u jezeru.

        Od pet najžilavijih, jedan je odustao. Učitelju kao da je to bilo pravo. Kad mu je prvi od petorice prišao i rekao da ne može više izdr`ati njegovu obuku, učitelj ga je potapšao po ramenu i kazao:

“Idi, zaslu`io si odmor”.

Ostali su se čudili: čemu je učitelj uopće otvarao školu? Zar nije bar nekolicinu želio imenovati nasljednicima i strijelcima od zanata? Jer koliko god su se trudili, nikako da ga zadovolje.

Učenici naposljetku pomisliše da imaju posla s ludim čovjekom. Naučio ih je, doduše, besprijekornomu gađanju, ali im nikako nije odobravao naslov i zanimanje strijelca, što ih je, ipak, najviše zanimalo. Jednoga jutra još trojica najaviše da napuštaju školovanje.

“Mislim da ste u pravu”, reče učitelj.

“Ali čemu onda cijela igra? Zar nismo pogodili najnedohvatnije mete? Zar nismo bdjeli, zar nismo htjeli? Čemu, dakle, sav trud i vrijeme, i tvoje i naše? Hoćeš li nam to reći bar na rastanku”?

“Niste se nikada pitali koja je meta uistinu najteža. Ja vam to nisam smio reći, a vi se niste oslobodili mrene na očima da biste vidjeli”.

 Istoga časa onaj zadnji učenik progleda. Munjevito zgrabi svoj luk i strijelu i nanišani u učitelja. Ovaj stiže učiniti isto, ali za časak časka prekasno. Odloži luk i strijelu, i nasmiješi se smiješkom sunca kroz oblake. Spokojno, sretno izjavi:

“Ti si taj. Ja sam taj. Ti si najbolji strijelac, ja sam najteža meta. Da, nasljedniče moj”!

 

        Zna se: tko ne nadmaši učitelja...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (još neobjavljeno)