61. BLAGOSLOVLJENI NEPOSLUH

 

        “Pazi da se ne prepiješ“, govorio je Pjesnik pjesnikinji, čitajući joj stihove. “Da poslije ne bi pisala nikomu razumljive pjesme. Pjesme koje čak ni ti nećeš razumjeti”.

        “Ah, ništa zato, ništa zato”, žudno odgovaraše pjesmotvorka. “Sve svoje buduće pjesme dajem za sadašnji trenutak slušanja Tvojih. Ne želim se otrijezniti. Nije me briga hoće li netko razumjeti pijane stihove, koje ću možda jednom napisati, a možda i neću”.

        “Da, tako govore svi pijanci. Ali moja je želja da tvoji prepjevi budu razumljivi onima kojima su upućeni”, blago napomenu Pjesnik.

        “Moja je želja da budem nemoćna... Nemoćna prestati piti nektar Tvoje poezije”, kliknu šaptom pjesnikinja, i zapleše oko vlastitoga poklika.

        “Nemoćna Mi učiniti po želji”?!

        “Koliko god to zvučalo strašno... Da, nemoćna Ti učiniti po želji”.

        Pjesnikovo se čelo naboralo, najavljujući oluju. Ali usta odbiše nalog. Izgovoriše:

        “Blagoslovljen bio tvoj neposluh, kćeri...”

 

 

         I njima je milo kad im se na pravi način usprotiviš...

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još neobjavljeno)