KAD GOD SE NALJUTIŠ

 

       Gurđijev, ruski filozof, priča što mu se dogodilo kad je imao samo devet godina. Bio je najmlađe dijete. Na samrti, otac mu reče:

 

       "Tako sam siromašan, sine, da ti nemam što ostaviti u nasljeđe. Ali ti mogu dati jednu stvar, koju je i meni otac ostavio, kao najveću dragocjenost,koju je u životu stekao. Sada ću je ja tebi predati, s molbom da je čuvaš, i da je i ti predaš svojemu sinu, kad za to dođe vrijeme."

 

       Dječak se sav pretvorio u uho. Upitao je:

 

       "Koja je to stvar, oče? Pokaži mi je!"

 

       Otac je odgovorio:

 

       "Sine, to nije stvar, koju bih ti mogao pokazati. To je samo jedan savjet. Kadgod se na nekoga naljutiš, nikada mu ne odvraćaj dok ne prođu dvadeset i četiri sata. Odgovori mu, ali tek kada prođe jedan cio dan..."

 

       Gurđijev je dodao da je iskusio mnoge duhovne vježbe, ali da se ova pokazala najdjelotvornijom.

 

                                (U navodu kod O.Rajneesha, prijevod V.K.) pruzeto iz knjige VRLINE MIRA koju je, kao zbornik priča, sačinila Vesna Krmpotić