ŽDRALOVI

 

       Kralj bijaše dobar, ali je imao mnoge neprijatelje. Ždralovi, vjerni i odani, bili su za nj zabrinuti. Uvijek je bilo moguće, posebno noću, da neprijatelji opkole dvorac, kako bi svrgnuli vladara.

        "Što učiniti"? pitahu se. "Vojnici, umjesto da stražare, spavaju; na pse, koji su uvijek u lovu, i uvijek umorni, ne možeš se osloniti. Na nama je da nadgledamo dvorac, i omogućimo našemu kralju miran san".

        I tako ždralovi odlučiše da se pretvore u dvorsku stražu. Podijeliše se u skupine, i odrediše svakoj jedno područje s redovitim razdobljima stražarske smjene.

        Najbrojnija se skupina rasporedi na livadi, koja je okruživala dvorac. Druga skupina nagrnu pred ulazna vrata; treća, na kraju, odluči se smjestiti u kraljevoj sobi, kako bi ga imala na oku.

        "A ako nas uhvati san"? pitali su neki.

        "Protiv sna", odgovori najstariji ždral, "primijenit ćemo ovaj lijek: nogom, koju držimo podignutu dok stojimo, stiskat ćemo kamen. Ako tko od nas zaspi, kamen će pasti na pod, i njegov će nas zvuk probuditi".

        Od toga dana ždralovi se smjenjuju svaka dva sata da bi čuvali kralja. I nijednomu još nije ispao kamen.

 

        (L. da Vinci, prijevod L. P.)

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena