PRIČA O DVA GRADA

 

       Išao jedan putnik cestom, koja je vodila u veliki grad. Jedna je žena sjedila na rubu ceste, te on zastane da se kod nje raspita o gradu, u koji je namjerio.

        "Kaži mi, kakvi su ljudi u onomu tamo gradu"?

        Žena ga pogleda.

        "Kakve si ljude susretao u mjestu odakle dolaziš"?

        "Odvratne", požali se putnik. "Sve gore od gorih. Škrtice, nepouzdane, lažljivce, ljude vrijedne svakoga prezira".

        "Ah", reći će žena, "žalim, ali takve ćeš iste zateći u gradu, u koji si se uputio".

        Čovjek uzdahnu, i produži namrštena čela.

        Nedugo potom naiđe još jedan putnik. I on zastane da bi se raspitao o gradu. I opet ga žena upita kakvi su bili ljudi, koje je ostavio za sobom u mjestu odakle je došao.

        "Bili su to dobri ljudi, pošteni, marljivi, istinoljubivi, i velikodušni. Lako su praštali tuđe pogreške i zablude. Zaista mi je žao što sam se morao od njih rastati".

        "Ne brini", reče mu žena. "Takve ćeš iste sresti u gradu, u koji si se zaputio".

 

        (Priča mnogih sredina, prijevod V.K.)

 

Vesna Krmpotić, PRIČE MUDROSNICE