GUŠTER STRAHOTNIK

 

 

 

       Vojska jednoga kralja osvajača bijaše opkolila jedan još neosvojen tvrdi grad. No poče se događati nešto neobjašnjivo: vojnici su padali mrtvi, a da ih nije pogodilo ni koplje, ni strijela, ni kamen iz praćke. Niti se na njihovu tijelu razabirala ikakva rana.

 

        Kralj se nađe u čudu. Pozove svoje svoje mudroznance i upita ih o čemu se radi. Oni mu rekoše:

 

        "Kralju, na gradskim zidinama nalazi se jedan gušter strahotnik. Od samoga njegova pogleda zdrav čovjek umire".

 

        "Kakav je to pogled da se od njega umire"? zapanji se kralj.

 

        "Taj je gušter tako ružan da njegova rugoba ubija".

 

        U taj čas začuo se grohot guštera strahotnika. Poručivao im je da će svi poginuti, i da od njegova pogleda nema obrane.

 

        "Što da radimo"? zabrinu se kralj. "Ima li toj rugobi lijeka"?

 

        "Nema," rekoše mudroznanci i potom sniziše glas do šapta. "Ali možemo ju pobijediti njom samom".

 

        "Kako"? također će šaptom kralj.

 

        "Postavi zrcala na pogodnu visinu, prema zidu gdje se nalazi strašilo. Kad gušter ugleda sebe u zrcalu, slika njegove vlastite rugobe vratit će se u njegove oči, i ubit će ga".

 

        Postaviše zrcala. I poslije kratkoga vremena grad je pao u ruke osvajača.

 

        (Gesta Romanorum, prevela i prepričala V. K.)

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena