50. BIO JEDAN RAZLOMAK

 

        Bio jedan razlomak, koji je volio svađu, pa se svađao svojim sastavnim dijelovima: brojnikom i nazivnikom.  Nitko nije zapamtio koliki mu je bio brojnik, a koliki nazivnik, zapamćena je tek svađa.

        “Ja sam taj” govorio je brojnik.

        “Ne, nego ja”, odgovarao je nazivnik.

        Trudili su se oko svoje razlike. Jedan je, brojnik, stalno htio biti veći, a drugi, nazivnik, smatrao je da mora biti što nesličniji brojniku, i ići obratnim smjerom. Natezali su svaki svoju stranu. I zato je razlomak ostao vječni razlomak. Da su se jednom dogovorili da budu isti, od razlomka bi postao cijeli broj.

        Na papiru, u zdjelicama vage, i u glavi, tomu se cijeljenju najčešće i težilo. Ali ovaj je razlomak, kažemo, volio svađu. Zato je ostao uporni razlomljenik, zadovoljan što je tako ljudski posvađen sa sobom.

 

 

        TAKO LJUDSKI...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)