46. KRIJESNICE SU KRIVE

 

        “Ne mogu Ja zapaliti baš svako drvo, i svaki list – neki su vlažni, svojom mezgrom natopljeni, za plamen nespremni”, objašnjavao je Divni Stranac, idući šumom i poljem s kresivom u ruci.

        “Zar Ti možeš nešto ne moći”? pitali su Ga anđeli, leteći uokolo u majušnim tijelima krijesnica.

        “Mogu. Zato da ne bih vrijeđao zakon, kojega sam stvorio”, odgovarao je Divni Stranac. Čučnuvši, On podmetne plamičak pod hrpu suharja. Ali krijesnice su bile željne igre, i u vlasti nestašnih znatiželja. Krijesnice su bile objesnice, a anđelima se svidjelo biti načas one.

        “Kako bi to izgledalo kad bi Ti na trenutak izuzeo iz zakona o gorenju neko mokro drvo? Pa to valjda neće preporemetiti red stvari”?!

        “To `elite vidjeti? Evo”! reče Divni, prinese plamen neosušenoj cjepanici, i duhne u nju: “Gori”!

Utom skoči plamenje u sedam jezika i zapleše, pa i grleno zapjeva. Noć se hitro spusti oko plesačice, povuče sa sobom i zvijezde sunovratnice, naglo smanjene. I cio se tijek rasta i pada promijeni, zamijeni – trave počeše rasti u zemlju, korijenje put neba, rijeke krenuše teći put izvora, danas se baci u jučer, jučer u prekjučer.

I svijet se brzo stade ne snalaziti, iz korita ispadati, bauljati po posuvraćenu prostoru. Rukne rik i klikne klik za pomoć. Anđeli poispadoše iz ugašenih krijesnica i uplašeni upitaše:

        “Je li ovo počeo smak”?

        “Ne. Ovo je samo posljedica nezakonitoga gorenja jedne mokre cjepanice”.

“Ugasi onda cjepanicu! Utoli vatru”! stade ih vrisak.

Divni Stranac duhne u neukročenu crvenu goropad, i svih sedam jezika umukne, i vrati se odakle je došlo.

“Zašto takva uzbuna zbog jedne cjepanice”? blijedo se oporavljahu od straha anđeli.

“Cjepanica, klada, ili prašuma, svejedno – uvrijedili smo sve ono, što je pošteno zaslužilo Moj plamen. A budući da vatreno stojim iza Svojih baklji, uvrijeđen sam i Ja”.

 

        DAKLE...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)