VJEČNI SAVEZ
Kaži mi noći slavna,
Da li to more svira na tirkiznoj harfi,
Ili vjetar blagi nosi njezin divni glas?...
U bujici uspomena protjecaše,
Divlje struje sudbe grlate,
Sve odmicaše,
U vječnoj molitvi za nekom svrhom,
I duhovnim dobrom,
A dični mjesec gleda dolje,
Na moju samoću,
Na moj teški križ,
Koji blistaše iznad crvene
I ljubičasto obojene sijene,
Kao ptica nebeska odrezanih krila,
U dugim samotnim noćima upoznah bezbroj zvijezda,
Vidjeh kako mnoge zvijezde padalice padaju,
U naručje drugih,
U mnogim noćima bijah svjedok umiranja vlastitih snova,
Odavno me napustiše zvijezde i snovi,
Ali nada me uvijek čeka na istom mjestu,
Na morskoj hridi,
Mom oltaru polivenom kišom suza,
S nadom,
Čekam starog lutalicu,
Daleki južni vjetar,
Da na svojim mekim,slađanim ledjima,
Donese njezin šapat,
Naša tijela daleka daljina razdvaja,
Ali uspomene spajaju naše nade,
U vječni savez.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
