STAZA

Kad mladi pupoljci cvatu u svom visokom domu,

Dolje mlado sunce pozlaćuje mračnu stazu,

Čija je to staza?...

Staza čovjeka?...

Staza života?...

Staza smrti?...

Kad se pupoljci odjenu zlaćanim plaštem,

Čovjek trči svojom stazom,

Iza sebe ostavlja onoliku sjenu,

Kolika mu svijetlost dopire iz duše;

Kad se spušta mrak,

Čovjekovi koraci su sve čujniji i sporiji,

Mnogi će pasti na koljena

Prije nego što svane novi dan,

Prije nego se kolo života opet zavrti;

Kad mrtvo lišće pada na stazu snova,

Utrka nanovo počinje,

Čovjek s uvijek istom nadom trči stazom snova,

Kao da će upravo on prvi stići na cilj,

Ali pobijednik je uvijek isti...isti...isti...

Pobijednik je uvijek smrt.

 

©Walter William Safar