OPROSTI
Vidjeh kako plamte,
Tvoje divne oči,
Ispod mistične koprene melankonije,
Znam draga,Tražiš moju ispriku,
Ali moja narav je tvrda,
Ko' ugljen,
Što sad mrko gleda u mene,
Iz svog mračnog doma,
I on nekada bijaše zaljubljen,
Kao i ja,
Ali ga spališe ljudi ,
U noćima hladnim,
Znam draga,Tvoj pogled traži samo jednu moju riječ,
Oprosti...
U grimiznom sjaju kišnih kapi,
Tvoje meko,treptavo lice,
Čeznutljivo sja,
Ali Moja narav je tako okrutna,
Robuje ponosu carskom,
ko' spartak slijepi,
Znam draga,vremena nema,
Naša draga, mila ljubav,sad bježi,
Na nevidljivim ,
Mekim,
Ledjima vjetra,
U grimiznu zemlju uspomena,
Dok u nijemim grudima,
Srce snažno udara,
Ko zatvorenik u tamnici,
Tvoje oči sada sanjare,
U ovoj dremovnoj noći,
Još prije koji trena bijahu pune nade,
A sada su ovijene sijenama ove tužne noći,
Kao da čekaju moju riječ,
Oprosti...
Ali prije ću položiti našu divnu ljubav,
U sijenu drvenog križa,
Nego izgovoriti tu jednu riječ,
Oprosti...
Znam draga,Mnoge samotne noći me čakaju,
Još mnoge mračne ulice laštiti ću samoćom svojom,
Prije nego što čuješ od mene,
Oprosti....
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
