JEDINA
Da iskreno priznam,
Danima, mjesecima i godinama,
Vukao sam bolest na duši,
Nekad tako drago,
Tako živo srce,
Umiraše polako u lijesu samoće,
A naša svijetla ,ponosna ljubav,
Još leži na oltaru prekrivena,
Grimiznim pokrivačem zaborava...
Jedina!...Prihvati moju ispriku....
Daj da opet naša ljubav svijetli,
Kao i onog jutra kada se rodila,
U zlaćanoj sunčevoj kolijevci,
Nek' harmonični,milosrdni,
zvukovi valcera,
Nanovo dopiru iz Tvog srca,
I ispune bolnu prazninu,
U mojem srcu.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
