PISMO JEDNOG STARCA
Stari vjetar sad me zove,
I on je nekad bio mlad,
Kao i ja,
A sada je star i napušten,
Kao i ja,
Kažu ljudi da nas dvojicu ne veže samo ista sudbina,
Nego i ista starost,i ista ljubav;
Stari vjetar sad me zove,
Zaljubljeno miluje Tvoje tragove,
Ja sam Te volio,A on te još voli,
Nekad sam vjerovao
Da ću Te pronaći,
Našu mladu ,svijetlu ljubav,
Ali starost je ubila Vjeru.
Nije Tvoj bijeg krvnik moje Vjere,
Ne draga moja! Starost je presudila.
Dok samoća gospodarski korača prema meni,
Ogoljele grane dostojanstvenog hrasta ,
Sad miluju lice ove mračne noći,
U staračkim njedrima hrasta još tinja nada,
Živo bije srce,
Njegova starost je prijateljska,
A moja neprijateljska.
Još jučer trčao sam za Tvojim tragovima,
Kao vjetar,
A danas,
Danas me noge više ne slušaju,
Odavno sam sve izgubio,
Ostalo je još samo dostojanstvo.
Draga moja, moraš znati,
Ja bih istog trena pristao ostati i bez dostojanstva,
Samo da još jednom mogu krenuti
Tragovima Tvojim,
Ali starost neće,Stoga draga moja,
Ostaju mi samo uspomene,
Društvo starog vjetra,
I nada da ćeš pročitati ovo pismo.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
