Kada bismo mogli cjelokupno svjetsko covjecanstvo svesti na selo od stotinu stanovnika, a postujuci omjer (proporcje) svih postojecih naroda svijeta, selo bi bilo ovako sastvaljeno:

57 Azijata, 21 Europljanin, 14 Amerikanaca (sjevernih i juznih) i 8 Afrikanaca.

52 bi bile zene, 48 muskaraca
70 ne-bijelaca i 30 bijelaca
70 ne-krscana i 30 krscana
89 heteroseksualaca i 11 homoseksualaca
6 osoba bi pojedovalo 59% sveukupnog svjetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Drzava
80 bi ih zivjelo u kucama bez osnovnih uvjeta stanovanja
70 bi ih bilo nepismeno i 50 bi bilo neishranjeno
1 bi umirao, 1 bi se radjao, 1 bi imao kompijuter (da, samo 1) bi posjedovao diplomu.

Ako se svijet promatra u svijetlu ovih podataka, potrebna prihvacanja, razumjevanja, suosjecanja i edukacije postaje ocevidna.

Razmislite i o ovome: Ako ste se jutros probudili zdraviji no bolesniji sretniji ste od milijun ljudi koji nece docekat iduci tjedan.

Ako nikad niste osjetili opasnost bitke, osamljenost zatocenistva, agoniju mucenja, ugrize gladi, sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog svijeta.

Ako mozete otici u crkvu bez straha vam prijete, hapse, muce ili ubiju sretniji ste od 3 MILIJARDE ljudi ovog svijeta.

Ako u vasem hladnjaku ima hrane, na vama odjece, nad glavom imate krov i krevet u koji cete leci bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta.

Ako imate racun u banci, novac u novcaniku i nesto sitnisa uokolo u nekoj kutijici, zdjelici, pripadate medju 8% najbolje stojecih ljudi na svijetu.

Ako su vam roditelji jos zivi a usto jos uvijek u braku, spadate medju uistinu rijetke osobe.

Ako mozete procitati ovu poruku upravo ste dvostruko blagoslovljeni: jer je netko mislio na vas i jer ne spadate medju 2 milijarde onih koji ne znaju citat.

not quite
not realy
just is
me & world
and none
of them
a matter of
giving announced
about the
holocaust day
not scary
not bad
just right
is a sin
is a sun
on holocaust day

u starini svijet bijase jednostavan
u svojoj imperiornosti i nadmoci
covijek ga je sveo na minimum njegove povrsne duse
sto je nagnalo ljudskost da krene mjenjat svoje temelje
da mjenja ono sto mu je dano kao najvecem bogu
da istrebi ljubav iz goda, njeznost iz vjetra i ptici odstrani krila
kada ce ugledat obzor granice sazaljenja i istine da ih nema?
od kuda krenuti kada si mali i svezan?
ispreplicu se proslost i buducnost toka svijeta i naseg grijeha...
zemlja je najveci sudac, svi cmo bit progonjeni
vijetar sto zivopisno i mahnito prolazi pored nas
bas kao i dani
pise poruke kao i jednom davno kada je zemlja pisala zakon
a ne covijek svemiru
jesmo li uistinu osljepili za prirodne i iskonske radosti
sto nam se nudi sada i nikad vise?
zar su se prioriteti srece promjenili?
sto reci svijetu i kako im zorno predociti da srljaju u bezdan egoizma?
kako cu se sama suociti sa objasnjenjem da jedinka pripada masi,
zaludjenoj histeriji obozavatelja stereotipa i hladnih stolova?
...the cvijet! & posljeratno djete