tereza i ja

no, dosta je bilo priče o najslavnijem lijevom stopalu sjevera.
prepuštam ga darvinovom zakonu evolucije,
prirodnoj sili selekcije:
-ak se može oporavit nek se oporavi i nosi me dalje kroz život
-ak ne može, nek otpadne i nosi se dalje od mog života.

idemo dalje.
iako smatram da su se moji životni obzori
nevjerojatno proširili, (sad čak dozvoljavam da netko voli i gorku kavu!)
uviđam da su se svi moji
čitalački interesi silno suzili na jedno jedino područje:
duhovnost.
alternativa.
metafizika.
kažem jedno, nabrojim tri.
tipično.
ali....meni je to sve isto.
prosječan čovjek će vrisnuti od muke na takvu izjavu.
baš me briga.
postoji opipljivo i neopipljivo.
zanima me samo ono neopipljivo.
dosta je bilo pipanja.
mislim.....da. tako je.

bit ću sasvim drsko otvoreno iskrena.
ja sebe svrstavam u ateiste koji vjeruju u boga.
(ma, znam ja kako to zvuči, znam!)
literatura koju čitam je duhovana i kao takva
potječe iz ili je zasnovana na nekima od poznatih
religijskih nazora.
ni s jednim od kojih u teoriji nemam problema.
ubi me praksa.
život je kvaka 22.

a, kakva je to raspamećujuća definicija:
ateist koji vjeruje u boga?
pa, to bi izgledalo ovako:
cijeli život prosječnog čovjeka,
pa i moj, prožet je nekakvim odnosom prema onome
što ga od malena uče da bog jeste ....što podrazumjeva da postoji
i nešto što bog nije. (što je čista glupost.)
kako nisam bila od malih nogu na emocionalnoj
osnovi bogobojazno i bogousmjereno odgajana,
ja sam cijeloj tematici - koja se ne da izbjeći ni u ludilu-
pristupila racionalno.
vjerujem u ono što moj mali mozak može shvatiti.
i imam par milijuna pitanja.
bez odgovora.
ali...zanimljivo...ni moji prijatelji koji su od malena
vjerski okrenuti nemaju odgovore na moja brojna pitanja.
pa...čemu onda ta vjera?
kad vjerovao-ne vjerovao i dalje ništa ne znaš?
nešto ne štima.
nešto je trulo u državi danskoj.

uočavam bitnu razliku između mene i njih,
mojih prijatelja koji su pravi vjernici.
oni su učeni da ne mogu znati. ne mogu spoznati.
pa, ne treba ni pitati, jer odgovara nema.
treba samo vjerovati u ono što im kažu da vjeruju.
i oni smireno to prihvaćaju i jednostavno vjeruju.
ja na to poludim.
i ne vjerujem.
ne mogu.
i pitam dalje. tražim. kopam.
zapadam u svoje debele krize,
sve me iznutra grize,
pitanja se gomilaju i glatko klize
ne vidim da drugi oko toga toliko šize,
odgovori zapinju, misli se propinju,
emocije zbunjuju....praznina zjapi
i sve je kaotično i besmisleno, bezvezno
i kao da svi osim mene razmišljaju trezveno.
ali...ja ne mogu pokupiti vjeru na oltaru,
ne mogu ju iščitati ni iz kakve knjige,
meni ju ni sto biblija ne može pokloniti.
negdje duboko u nutrini moraju se neke kockice složiti,
nešto u meni različito od intelekta, mozga
mora pronaći način da kaže: da...to je to!
a, mozak....je majmun koji će ionako slijediti
i misliti kako ja odlučim.

ono što me raduje, fascinira i na moj život djeluje
kao rominjanje svježe kiše po ispucaloj zemlji,
to je osjećaj ...konačno osjećaj sinteze.
sinteze........pa, da.
gdje god pogledam uspjevam vidjeti slaganje
onih poslovičnih kockica...kao da se predamnom
otkriva struktura tlanja nekog finog orijentalnog tepiha...
nakon života provedenog u raščlanjivanju, analiziranju,
odjednom umjesto detalja i nevezanih fragmenata
pred mojim unutranjim očima izranja cjelina.
sve ima smisao. sve ima svrhu.
sve je povezano.
i sve je u redu.
uvijek.
ništa vam nije jasno? normalno.
poanta cijelog teksta je da sam pročitala
predivnu knjigu koja nije za vas.
a, zove se: Dvorac duše....entering the caste...pisac Carolne Myss.
ne preporučujem vam čitanje, jer ionako ništa nećete
shvatiti, pa ćete me pitanjima daviti.
ta očaravajuća knjiga na jedan jednostavan način
približava meni (ne i vama, naravno) kao modernom čovjeku
učenje koje je u svojoj knjizi Zamak duše još
u 16 stoljeću temeljito opisala sveta tereza avilska.
kao netko tko sebe ne smatra kršćaninom,
(nisam ja kriva što su me krstili i ja s tim nemam ništa)
već religioznim ateistom koji usvaja najbolje iz svih
svjetskih duhovnih učenja, konačno sam naišla na
izvor znanja i priručnik za ozbiljnu duhovnu praksu
koji se bazira na kršćanskom učenju.
nisam rekla crkvenom učenju.
kršćanskom učenju.
i opet su se kockice složile - kao što sam ovaj
puta i znala da hoće.
sve je isto.
kud god da krenete.
i sve je divno.
sve je u redu.
pa, čak i suze.
uvijek sam se naivno pitala koja je uopće
u stvari svrha nečijeg odlaska u samostan?
u čemu je poanta.
taj potez je meni osobno uvijek izgledao kao
izbjegavanje života.
vjerujem da to tako za mnoge i jeste.
ali, pojavi se tu i tamo netko - kao tereza avilska, a
ima ih naravno još - tko svojim boravkom u samostanu
uspije postići ono čemu mislim da samostani i trebaju služiti -
nevjerojatno približavanje bogu...prosvjetljenje.
i svojim perom nam ostave zapise kako se to radi,
kako izgleda taj put, što nas na njemu čeka....
jer, iako je istina da je raj za sve osiguran...
(zaboravite pakao, njega proživljavate ovdje i sada)
u njega nas nitko neće odnijeti na svojim rukama.
treba krenuti sam. nema se gdje drugdje ići.
svi putevi vode u raj, ali njima se mora koračati
samostalno svojim nogama.
i to je ono na što se u svojoj krajnosti odnosi
alternativni i tako omiljeni izraz: raditi na sebi.
rekla bih da mislim da bi vrlo rado otišla u neki
samostan i išla terezinim putem - samo kad
bi postojali samostani za religiozne ateiste.
kvaka 22.
smola.
no, u nedostatku tako nečeg ili baš zahvaljujući tome,
moj samostan se zove - Zemlja.
ovo je jedan od njezinih oltara:

- 21:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #
baš mi drago šta ta knjiga nije za mene,u životu sam pročitao samo-družbu pere kvrgice-i to mi je i predovoljno za samostalno kročenje ovim divnim svijetom,,,što si načitaniji,što više znaš-više i uviđaš nepravde,više patiš i živciraš se,,da barem ni peru kvrgicu nisam pročitao bio bih još sretniji,,
samo još da proglasiš i ti da se nepsuje na tvom blogu,da se povežemo s don brankom-di bi nam raj bio,,ps-duhovno nije za baciti,ali materijalno,opipljivo,,,,,,nemože se uopće porediti,,probaj se preračunat malo jer nisi u pravu,,a za 30 godina kad prođe onda ću i ja i ti tvrdit da je duhovno bolje i bićemo u pravu,,,noga???u muzej voštanih figura,,baš mi drago (fizikalac 22.06.2008. 21:20)
vjera je za mene posebno pitanje koju razlikujem od religije. kad se zapitam zašto, neki odgovori nisu mi dragi i pomalo ih se sramim, a drugi donekle opravdavaju to što mislim i zaključujem. donekle, stoga što je čovjekova interpretacija vjere i Boga individualna i subjektivna, a smatram da vjerski učitelji i svećenici koje bi voljela poslušati nisu bili sastavni dio moje duhovne/vjerske edukacije.

ovaj prvi dio o kojem pišeš sasvim mi je razumljiv, pitanja su dio odgovora koja postavljamo Bogu, ali nisu namijenjena da nam ih On kaže, već da ih pronađemo u samima sebi. inače bi on bio gospodar svačijeg života, a čemu onda izbori, uspjesi i pogreške, što bi ljudi radili doli ga ispitivali sve i svašta? koja bi uopće poanta bila imati materijalnog boga ili onoga s kojim možeš komunicirati kao sa čovjekom, upitati za savjet kao da ti je otac ili susjed? ako vjera čovjeka ne izludi pa mu povrati razum, on je ateist bez daljnjega.

ljepotu pronalazim u preispitivanju Njega zbog sebe i drugih. nema ljepšeg osjećaja od onoga kad shvatiš svoje postupke, sumnje ili strahove, kad tvoje biće evoluira sviješću na druge nivoe, nove svijetove s novim sumnjama i nizom pitanja. zamisli samo da imaš svaki odgovor pri ruci i nimalo ustručavanja da ih upitaš, živeći iluziju da se odgovaraju točno i praktično kad i kako poželiš. ima li veće nesreće nego da se čovjeku da ono što poželi? nije li bolje i pametnije, kad se za to potrudi. izmrcvari. isplače i ne spava noćima. jer zadovoljstvo koje stiče iskustvom toga, nemjerljiva je mudrost i osjećaj vrijednosti naučenoga.

Bog dolazi u mnogim oblicima. možda u svakom ima pomalo pravoga. pozdrav:)))) (Kolegica Mica 22.06.2008. 21:50)
tko pita, ne skita?
ali, nekada je bolje ne pitati, ne dobiti odgovore, ništa ne znati....
ja bih voljela da si danas bila sa mnom pored vode i brćkala svoje stopalo,
nego svojim britkim jezikom ( koji ja obožavam) lupala svoju glavicu.
mislim da ne trebamo previše pitati. predajmo se uvjerenju da je dobro vjerovati
onoliko koliko svatko od nas na svoj način, bez pretjerivanja, može vjerovati da nije dobro biti zloća i ne činiti loše stvari. ja imam svoj smisao vjerovanja. ne volim klišeje. ne zalazim u detalje. bojim Ga se ako činim nešto loše.... (decembar2001 22.06.2008. 22:05)
Prekrasan tekst. Nisi sama.... ;) (Ima jedan svijet 22.06.2008. 22:21)
Zanimljivo gledanje na pojam "ateista". U biti, po meni ateista jeste nevjernik koji u ništa nevjeruje. To sam zapravo negdje pročitala. Ja uvijek naglašavam da sam ateista ali zapravo lažem, ako je ta izreka "nekog" ispravna jer ne vjerujem u Boga ali vjerujem u puno stvari koje su zagonetne a neke bome i nisu jer vjerujem dobrotu ljudi. Vjerujem u čari prirode, vjerujem da postoji život na drugim planetama itd.Uh, sad sam zakomplicirala haha. Pozdrav draga, Cmokkkk. (teuta 22.06.2008. 22:57)
ajme. naravno da se od mene ne očekuje da se u komentarima osvrćem na komentare, ali još se nisam dovoljno duhovno uzdigla da bih uspjela ne reagirati na neke ideje. stoga, nekoliko malih opaski. kak ovo ide....gdje je onaj vražji manki....uh...
@ fizi i deci: nikada mi nije bio životni ideal zažmiriti i praviti se da ne vidim kako se ne bih nervirala. prerasla sam fazu hamletovske patnje zbog patnji svijeta (a jeste me držalo...kad sam ono jednom bila jako mlada...hehehe), ali ne mogu ne vidjeti i ne mogu (kao pravo žensko? ubit ću te fizi!)ne razmišljati, ne pitati se i tražiti ne odgovore. koliko god mi glava bila mala (a stopala velika), ipak mi ju je bog dao s namjenom da misli. odbijam u znak suosjećanja patiti s drugima, ali ne mogu ne tražiti načine kako da patnja prestane. stoga za mene ne postoji opcija: nemoj misliti. bem vas blesave. posebno mi je strana ideja o strahu od boga. takav bog ne postoji u mojem svemiru. mogu se bojati ljudi, boga nikada. onakav kakvim ga ja osobno vidim, on mi je najveći i najbolji prijatelj, on je utočište od strahova -a, ne izvor straha. ne vjerujem da je moguć neki život mimo boga-kao ja sad neću misliti o tome, pa to za mene ne postoji, a pet minuta prije smrti ću se predomisliti, pomoliti i odlebditi u raj. a, on naravno o meni zna samo ono što mu ja ispovjedim kod nekog popa - ne budimo djeca. odrastimo.
dakle, ne spominjite mi strah od boga i ne igrajte se žmirke s njime...on je i mrak u kojem se pokušavate skrivati, on je i ta igra, onaj koji vas traži u tami i vi sami. baš ste smiješni.
jaaaaoooo, terezooooooo! šta mi rade! ubit ću se! odoh u samostan!:)))))))))))))))
@ mico - pa, da. tako nekako. manje više. u tom smislu:)))))) (greentea 22.06.2008. 23:02)
Nisam religiozna, ali vjerujem, vjerujem u Boga, može se zvat kako
hoće........ :)))))) (Duliba 22.06.2008. 23:13)
uf, teška tema, a ja sam već malo umoran od cijelog dana. za boga miloga netko radi i nedjeljom i to kada je praznik.
no eni vej. sebe bih isto mogao klasificirati kao religiozni ateist koji bi iz svih religija želio izvući upravo ono što ih veže, a sve govore o istom. ljubavi boga naspram čovjeka. i eto ti kvake 22. nitko od tih ljudi ne primječuje da se govori o njima samima baš zato što je vjera u svijetu prema ljudima implementirana putem institucija koje vode isključivu brigu o samima sebi. od 2 stolječa naše ere konstantin veliki je utemeljio krščastvo kao službenu religiju. u to vrijeme, krščanstvo je poprimilo šire razmjere i da bi zadržao vlast proglasio je krščanstvo službenom religijom. dakle one koji su do tada bili protivnici carstva učinio ih je njihovim nositeljima. zašto? pa zato što je sam utemeljitelj današnjeg krščanstva bio car istočnog rimskog carstva koji je kao takav morao onima na koje će implementirati vjeru pokazati tko je gazda. na taj način istočno rimsko carstvo je opstalo još kusur stoljeća sve do pojave onsmanlija u 10 ili 11 stoljeću. daklem vjera i religija ne idu pod ruku jedno s drugim isto kao što pravo i pravda ne sjede na istoj stolici.
e sad, na scenu stupaju devijacije tih istih institucija. javljaju se razno razni ogranci krščanstva. ne znam kojem je redu (ogranku) pripadala sv. tereza avilska. ali znam da je franjo asirški osnovao red franjevaca koji su bili nosioci temeljnih načela krčanstva, ali na jedan drugačiji nego što je to sprovodila sveta stolica. zbog toga ih je ta ista sveta stolica prozvala "redom male brače". pogledaj diskriminacije! u startu su ih proglasili manje vrijednima. ti isti franjevci su odbacili blagodati materijalističkog svijeta i djeluju i danas tako da svoje bivstvovanje zavrjeđuju dobrobiti koju su sami stvorili svojim osobnim angažmanom u svjetovnoj zajednici. ali da bi mogli tako djelovati osnivali su svoje samostane u područjima koja nisu bila od interesa vatikanu, a koja su bila u njegovoj nadležnosti, te od njega morali dobiti i dozvolu.
ali priči tu nije kraj. ako si čitala knjigu "sveta krv, sveti gral" (koja je jedno vrijeme novovijeke države bila zabranjena) onda možeš primjetiti da se u vremenu useljenja krščanstva na prostorima današnje europe razvila jedna civilizacija (kojom sam zaboravio ime) i koja je istrebljena od strane istih onih koi su utemeljili današnje kršćanstvo. u toj civilitaciji su ljudi u najboljim godinama (znaći oni preko 40) odlazili u samostane kako bi svoj svjetovni život pretpostavili dobrobiti zajednice. pa me stoga niti ne čudi tvoje promišljanje o odlasku u samostan. i moram skrušeno priznati da i meni takove misli prolaze glavom baš u vremenu "najboljih godina". pozdrav sa osmjehom :) (prirodno_celav 22.06.2008. 23:42)
i sam sam umoran. laku noć Gita čitamo se :))))) (prirodno_celav 23.06.2008. 00:15)
ne znam ...izgleda da je suncokreta pokupila od mene lošu naviku da čačka. možda se u pol posla umorila. ipak se žena rano mora dić
vidit ćemo sutra,prekosutra

ps-ja vjerujem. ponekad naivno. ponekad sumnjičavo. nema jedno ime ono u šta ja vjerujem.
pitam se koliko su povezane vjera i nada? ili je to andere bauštele skroz na skroz...
pada mi na pamet duboka filozofska rasprava o ovome. no, mozak neće, jako mu se spava - pustit ću ga sad na miru
no onaj koji ni u što ne vjeruje...teško njemu
a oni koji fanatično vjeruju...teško nama s njima
bolje da kidam, ova tema nije dobra za mene. samo se raspalim i krenem onim ...znaš kojim tokom....tokom misli...pa tu bude svašta i na kraju ni ja više ne znam o čemu ja...
noć greentea, slavonko moja
mozgić i ja odosmo u hibernaciju. nadam se (7 dana 23.06.2008. 01:34)

geetee.blog.hr