Vulkanske aktivnosti na Marsu, u prošlosti, također predstavljaju još jedan izvor, ne samo vode, već i topline. Među nekoliko uočljivih vulkana nalazi se i onaj pod nazivom Olympus, prema grčkoj planini bogova, koji svojom veličinom nadmašuje svaki vulkan na Zemlji, pa čak i u Sunčevom sustavu. Najveći vulkan na Zemlji, Mauna Loa na Hawaiima, visok je 6,3 milje. Marsov Olympus Mons uzdiže se 15 milja nad dolinom koja ga okružuje, a njegov krater u promjeru iznosi 45 milja. Vulkani na Marsu i drugi dokazi vulkanskih aktivnosti na tom planetu upućuju na postojanje vruće rastopljene jezgre. Sve to ukazuje na moguće postojanje toplih područja na površini, izvora vruće vode i ostalih pojava koje nastaju kao posljedica visoke temperatureu središtu. Toliko je mnogo stvari na Marsu koje podsjećaju na Zemlju; njegov dan koji traje gotovo jednako kao dan na Zemlji, njegova godišnja doba (iako otprilike dva puta dulja nego godišnja doba na Zemlji), ekvatorijalna područja, ledeni sjevemi i južni polovi, izvori vode koji su nekada bili mora, jezera i rijeke, planinski lanci i doline, vulkani i kanjoni. Uistinu, neki znanstvenici smatraju da je Mars, iako je nastao u isto vrijeme kada i ostali planeti, prije 4,6

milijarde godina, danas na stupnju na kojem je Zemlja bila na svom početku, prije nego je biljni svijet počeo oslobađati kisik i mijenjati Zemljinu atmosferu. Ova ideja je poslužila kao osnova prijedloga Teorije o Geji prema kojoj bi Čovjek mogao «preteći» evoluciju na Marsu tako da na planet donese život, budući da neki smatraju kako je upravo sjeme života Zemlju učinio prikladnom za život. Pišući za The Greening of Mars, James Lovelock i Michael Allaby poslužili su se znanstvenom fantastikomkako bi opisali način na koji bi se raketama sa Zemlje na Mars mogli poslati mikroorganizmi i «halocarbon plinovi».

Mikroorganizmi bi trebali započeti biološki lanac, a «haloc» bi trebali stvoriti štit u atmosferi Marsa. Taj štit od plinova,postavljen u atmosferi iznad, trenutno, hladnog i neplodnog planeta, trebao bi sprječavati rasipanje u svemir topline koju Mars prima od Sunca i topline iz njegove unutrašnjosti i tako stvoriti umjetno izazvan efekt «staklenika». Ugrijavanje i zgušnjavanje atmosfere oslobodilo bi smrznute vode na Marsu, pojačalo rast bilja i na taj način povećalo zalihe kisika na planetu. Svakim korakom u ovoj umjetno izazvanoj evoluciji proces bi postajao jači. Tako bi donošenje života na Mars učinilo taj planet prikladnim za život. Spomenuti znanstvenici ovaj su prijedlog iznijeli 1984. godine.