Iako je tlo na Marsu relativno bogatosolima, znanstvenici smatraju da bi se sol mogla isprati vodom do te mjere da površine postanu prikladne za uzgoj bilja u staklenicima. Na taj bi se način hrana mogla uzgajati lokalno, posebno iz sjemena onih vrsta žitarica i povrća koje su otpome na soli, a ljudski otpaci mogli bi se koristiti kao umjetno gnojivo, kao što je to slučaj u mnogim zemljama Trećeg svijeta na Zemlji. Biljkama i umjetnom gnojivu je potreban dušik kojeg na Marsu ima u malim količinama, ali ipak postoji: atmosfera Marsa sastoji

se od 95% ugljičnog dioksida, međutim, sadrži gotovo 3% dušika. Staklenici za uzgajanje sve te hrane bili bi izrađeni u obliku

plastičnih kupola na napuhavanje, a struja bi se dobivala iz akumulatora na solarno napajanje. Vozila za kretanje po površini

Marsa također bi bila na solami pogon.