Atmosfera Marsa, na prvi pogled negostoljubiva, pa čak i otrovna za čovjeka i život općenito, mogla bi u stvari biti izvorom života. Otkriveno je da sadrži nešto vodene pare, koja se može izlučiti kondenzacijom. Atmosfera bi osim toga mogla biti izvorom kisika za disanje i gorenje. Atmosfera Marsa prvenstveno se . sastoji od ugljičnog dioksida (COZ), malog Shka 74 postotka dušika, argona i kisika u tragovima (atmosfera Zemlje sastoji se prvenstveno od dušika, velikog postotka kisika i male količine ostalih plinova). Proces pretvaranja ugljičnog dioksida (COZ) u ugljični monoksid (CO), prilikom čega se oslobađa kisik (CO+O), je temeljni kemijski postupak pa bi ga astronauti i naseljenici lako mogli provoditi. Ugljični monoksid

mogao bi poslužiti kao jednostavno gorivo za rakete. Crvenkasto-smeđa ili «rđava» boja planeta još je jedan od znakova

dostupnosti kisika, jer je ona nastala kao posljedica stvaranja rđe na željeznim stijenama naMarsu. Tako nastaje željezni oksid,

željezo u spoju s kisikom. Na Marsu se radi o vrsti minerala pod nazivom limonit, spoju željeznog oksida (Fe203) i nekoliko

molekula vode (H2O), tako da bi bilo moguće korištenjem odgovarajuće opreme iz nje odvojiti i izlučiti velike količine kisika.

Vodik kojeg možemo dobiti razbijanjem vode na njene sastavne elemente mogao bi se upotrijebiti u proizvodnji hrane i korisnih

materijala, od kojih se mnogi zasnivaju na ugljikovodicima (spojevi vodika i ugljika).