Mislim da ste i vi uvidjeli kako je teško sagledati i najočigledniju istinu, kako čovjek, uopće, sporo uči i kako skupo plaća to malo što u svom kratkom vijeku nauči.

Mudar je onaj koji pojave svijeta oko sebe ne gleda nikad izdvojene i usamljene, nego povezane što je više i šire mogućno sa svim ostalim što se u svijetu javlja i dešava.

To, naravno, nije cijela mudrost života, ali je svakako jedan od uslova za njeno postizanje.

Malo koja bolest unakazi tako čovjeka iznutra i pomjeri njegove odnose prema okolini kao hipohondrija; ona učini čovjeka samoživim, sebičnim i sujetnim, i do te mjere sumnjičavim i nepovjerljivim da postane nepodnošljiv okolini, a nesposoban da primi ičiju pomoć, utjehu ili saučešće.

Takav čovjek ne osjeća život, ne vidi svijet, ne voli ljude, i sav je usredsređen na svoje jadno tijelo i vezan za njega tucetom bolesti kojima ga sam zaražava, sam ga liječi od njih, i sam opet zaražava.

Vidio sam da mnogi rodoljubi koji slijepo obožavaju svoju zemlju ne daju nikom da riječ jednu nepovoljnu ili samokritičnu kažu o njoj.

Čudno je samo kako ti isti rodoljupci, kad god se povede govor o ma kom od njihovih sunarodnjaka, sude strogo, često i nepravedno, i kako nemilosrdno i bezobzirno izražavaju taj svoj sud.

Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi.

Oni osjećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju.

Ivo Andrić