Kod njuha je divno što ne podrazumijeva nikakvo posjedovanje.

 

Na ulici se možemo onesvijestiti od užitka zbog neznančevog parfema.

 

Nos je idealno čulo, mnogo korisnije od vječno zatrpanog uha, mnogo diskretnije od oka koje glumi gazdu, mnogo istančanije od ukusa koji uživa samo dok se jede i pije.

 

Kada bismo dopustili nosu da nam upravlja životom, pretvorio bi nas u aristokrate. 

Amelie Nothomb

"Lastavičin dnevnik"

Čovjek se ne bi smio prejedati kada je melankoličan.

 

To uzrokuje romantični zanos, jezovit polet, lirsko očajavanje.

 

Onaj koji samo što nije zapao u elegiju trebalo bi da posti da bi očuvao duh strogim i trijeznim.

 

Koliko li je Goethe morao da pokrka kupusa i kobasica prije nego što je napisao Jade mladog Werthera?

 

Predsokratski filozofi, koji su živjeli od dvije smokve i tri masline, podarili su nam tako jednostavnu i lijepu misao, lišenu sentimentalnosti.

 

Rousseau, koji je napisao sladunjavu Novu Heloisu tvrdio je da jede "vrlo lagano: izvrsne mliječne proizvode, njemačke poslastice..."