SCHOPENHAUER

 

Svačiji prijatelj je ničiji prijatelj.

 

Skromnost je kod osrednjih ljudi poštenje, a kod uzvišenih licemjerje.

 

Ono što nas najposrednije usrećuje jeste vedrina uma.

Ova je osobina sama po sebi i nagrada.

Stoga bi razvijanje vedrine u sebi, valjalo staviti ispred svih drugih težnji.

 

Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.

 

Poštenje je vanjska savjest, a savjest unutrašnje poštenje.

 

Čovjek je jedina životinja koja nanosi bol drugima bez ijednog cilja osim želje da to učini.

 

“On je vrlo nedruštven”, to gotovo već znači:
“On je čovjek velikih sposobnosti.”

 

Čovjek koji želi da učini zlo svome neprijatelju neka samo živo zamisli da je već učinio to zlo koje je htio,
i da neprijatelj njegov već pati tjelesno ili duhovno od rana, bolesti, poniženja, siromaštva; neka samo to živo zamisli i shvati da je to djelo ruku njegovih.

I najljući čovjek prestat će se ljutiti čim živo zamisli patnje svoga neprijatelja.