"Sva moja pretjerana revnost i sva paradoksalna i luda strast koju sam uložio da bih postao sjajan pojedinac, sva demonska vradžbina koju sam konzumirao da bih navukao budući oreol i sav zanos koji sam nasipao za organsko preobraženje ili za unutrašnje svitanje, pokazali su se slabijim od zvjerstva i iracionalnosti ovoga svijeta koji je prosipao u mene sve svoje negativne i otrovne rezerve.

Život nije otporan na veliku temperaturu.

Zbog toga sam došao do zaključka da najuznemireniji ljudi, s unutrašnjim dinamizmom dovedeni do paroksizma, koji ne mogu prihvatiti uobičajenu temperaturu, moraju propasti.

To je aspekt životnog demonizma, ali i aspekt njegovog nedostatka; on objašnjava zašto je život privilegija mediokriteta.

Samo mediokriteti žive na normalnoj temperaturi života; ostali se troše na temperaturama koje život ne podnosi, gdje ne mogu disati."

Emile Cioran (1911 - 1995) 

„Krik beznađa“