Na drvenom panju nasred betonskog dvorišta sjedio je muškarac. Kroz vatrene misli tražio je sjećanja na dane kada je tri puta pao s bicikla, pet puta u toaletu nije imao toaletnog papira, četiri puta nestalo struje u vrijeme kada je bio dobar film, jednom nije kupio kruha zato što se trgovina zatvorila, dva puta ga uhvatio pljusak kiše, jednom je zaspao na šanku jedne birtije.
Zašto on razmišlja o svemu tome?
Kada je slušao jednog duhovnog vođu u njegom govoru je prepoznao sebe i uvjeren da ga neko zlo napada ili je on rođen za duhovno vodstvo i to bez završene škole ili traženja licence za pravo obavljanja posla.

Odlučio sam. Večeras idem u akciju skupljanja izgubljenih duša.
Krenuo je kroz ulicu i prvi mladići koji su sjedili u parku bili su meta.
Dobro večer!
Gledali su u njega. Nakon minut odgovorili - večer i vama - što trebate matori?
Trebam...
Jedan mu prilazi i otvara crnu aktovku unutra razni opijati kao što su tablete i marihuana.
Posluži se - reče jedan - probaj onda plati.
On ih gleda - kroz strah - nije planirao ali grah čini svoje - stisnuo je šupak i pustio tihi vjetar. Reče on njima - ja ne kupujem ništa ja dijelim.
Jedan je pao dolje s klupe i prasnuo u smijeh - ovakvog dilera svijet još nije vidio - da postoji netko tko dijeli besplatno.
– Niste razumjeli! – povika muškarac, mašući rukama. – Ja dijelim spasenje! Put prema Bogu!
Mladići se uozbiljiše, pogledaše se međusobno, pa onaj s aktovkom upita:
– Kome? Nikad čuli za toga lika. Ima li on profil na Instagramu ili plaća u Kriptovalutama?

Samoprozvani prorok se polako, bez naglih pokreta, krenuo udaljavati od njih, radeći oprezan korak po korak unatrag. Tek kada se udaljio nekih 135 metara, mladići s klupe su kroz oblak dima shvatili da on zapravo bježi.
– Vrati se! Pričaj nam još te viceve, šupku matori! Imamo mi bolju robu od te tvoje magle! – vikali su za njim kroz smijeh, no novi prorok nije gubio vrijeme. Uhvatio je bris, dao petama vjetra i doslovno nestao iz parka.
Trčao je brzo, koliko su ga stare noge nosile, sve dok neumoljiv strah nije zamijenila tama jedne sporedne ulice. Tamo se zaustavio, hvatajući zrak i krijući se u mraku iza tri velika, limena kontejnera za otpad. Oprezno je provirivao kroz smrad smeća, gledajući prema izlazu iz ulice da vidi trči li tko za njim. Na sreću, nitko nije krenuo. Bio je sam.
Ili je barem tako mislio.
Kada je okrenuo glavu i pogledao desno, tik uz posljednji kontejner, na hladnom betonu sjedio je ulični prosjak. Čovjek iz polumraka polako je pružio prema njemu svoju prljavu, drhtavu ruku.
Prorok je na trenutak zastao, a onda je, umjesto da mu baci kovanicu, čvrsto uhvatio tu drhtavu ruku, iskreno se rukovao s njim i rekao mu s olakšanjem u glasu:
– Ja sam Božji čovjek i pričam o Bogu... Želiš li slušati?
Prosjak ga je pogledao ravno u oči, blago se nasmiješio i tiho odgovorio:
– Želim.

(Sljedeći tekst nekoliko stranica u knjizi poslije početka).....

Samoprozvani prorok drži govor!
Hvala što ste došli u tako velikom broju.
U prostoriji - točnije garaži - bilo je ukupno šest osoba - pet beskućnika i jedan kojem je pomogao da pobjegne iz doma za starije.
Stao je pred njih pun hrabrosti i krenuo da priča. Svi imamo...
Nije mogao nastaviti zato što ga jedan prekinuo i pitao gdje je ovdje toalet?
Odgovorio mu je - izađi vani i cijelo dvorište je tvoje.
Čekali su da se vrati tada je nastavio!
Svi imamo neko svjedočanstvo vjere - večeras ću ispričati svoje. Bilo je davno i radio sam kao noćni čuvar u jednoj mrtvačnici.
U sali na stolu je bio mrtvac kojeg nisu završili zato što je smjena završila i otišli su kući s tijelo ostavili na stolu. Provjeravao sam više puta tu noć da li je na stolu tijelo.
Obilazio druge prostorije kroz hodnik i bilo je gluho doba noći kada sam prolazio...
Točno me jeza kroz tijelo - i mene reče jedan starac ili da zatvorim vrata sve me propuh udara u leđa ispod plećke.
Tako prolazim kroz hodnik nešto razmišljam u sebi i mašem onom svjetiljkom ako nestane svjetla, kada ispred mene stoje i ne miču se tri osobe.
Majko...viknu jedan starac i još dobaci starcu do sebe - ovo je strašnije od onoga filma kada onaj mladić diže se s tla i leti zrakom.
Sjećam se toga ...
Da!
Letio je zrakom i kada sam prvi puta vidio da se diže s tla uhvatio me strah - što da padne razbije sebi glavu.
I tako te osobe stoje i gledaju i nestaše one i vidim ih da ulaze u jednu sobu i vičem na njih stani - stani ja sam noćni čuvar ali ništa.
Otvaram vrata u sobi mrak upalim svjetlo i lampu da pojačam svjetlo a ono unutra nema nikoga - tišina i praznina - goli zidovi bez drugih vrata i prozora.
Tada sam vjerovao sebi da nisam posve lud od toga dana imam vjeru u to nešto.
Vjerujemo - vjerujemo.
Što u što? Pitao je jedan - u njega čovječe da nije lud - razumiješ.
Da! Da!
Imali tko da želi svoju priču pričati?
Pitao je prorok.

Onaj starac što ga je boljela plećka od propuha polako je podigao glavu. Oči su mu bile mutne, pune suza koje nisu mogle poteći.
"Ja... ja sam vidio nešto", progovorio je starac drhtavim glasom, gledajući u proroka kao u spasitelja. "Kad su me moji izbacili na ulicu prošle zime... ležao sam iza kolodvora. Bilo je tako hladno da mi se dah smrzavao na usnama. Molio sam Isusa da me uzme, da više ne trpim. I odjednom, osjetio sam toplinu. Netko me pokrio. Kad sam otvorio oči, nikoga nije bilo, samo stari žuti pokrivač na meni. Proroče... je li to bio anđeo? Je li to Bog mislio na mene?"
Prorok je jedva dočekao to pitanje. Nije ni promislio, nije u sebi potražio poniznost ni istinu. U njemu je progovorio onaj gladni........Nastavak u knjizi!

(Sljedeći tekst uzet nasumično iz neke stranice)...

Dvorana je bila puna. Pred samoprozvanim prorokom stajalo je preko .............. otvorenih usta, upijajući svaku njegovu riječ. Prorok je raširio ruke, podigao glas i počeo vikati:
– Spasenje! Da li vi čujete to? Spasenje! – odjekivalo je dvoranom. – Što je to? To je kada čovjek ima para, onda ih dadne tebi i tako se novac brže potroši, pa čovjek više nema materijalnih briga!
Masa je kimala glavom u transu, a prorok je nastavio, unoseći im se u lice:
– To vam je isto kao kada čovjek ima vlastitu šumu. I taj čovjek tebi ljudski kaže: „Prijatelju, sruši koje deblo sebi za zimu.“ A ti? Ti si pametan, ti si Božji čovjek! Ti odeš i srušiš mu sve. Cijelu šumu! Ostaviš golu zemlju. I onda lijepo čekaš da tom istom čovjeku zimi zatrebaju drva. Kada mu zatrebaju, ti dođeš i prodaš mu njegova vlastita drva! I znate što taj čovjek onda kaže? On kaže: „Hvala ti, brate! Ovu zimu dođi i grij se kod mene, zajedno ćemo!“ E, to je, braćo i sestre, pravo spasenje!
U prvom redu, prosjak je počeo mahnito pljeskati, a ostalih .......... je izvadilo mobitele da vide kako mu prebaciti Kriptovalute ili novac za posječena drva........Traži full verziju Online.....

(Sljedeći tekst nije nasumično nekad poslije svega toga)!!!

Samoprozvanom proroku prilazi osoba i pokazuje video snimak gdje ga netko snimio kako mrtav pijan s biciklom leti preko 20 stuba i izudaran i krvav uzima biciklo i nosi ga na leđima pod čijim teretom pada na ulici dok se nije izgubio u mrak.
Prorok ustane uzme mobitel pred svima u dvorani i kaže - ovo je živa istina - ovo je Božje djelo da budem snimljen i svima vama svjedočim.
Nisam bio pijan.
Nije bilo vjetra.
Nevidljiva ruka zla me gurnula niz te stube.
Svi u dvorani se digoše na noge i dvoranom je odjeknuo pljesak uz pjesmu.

Bože što ti savjetuješ za mene i moje staze kojima koračam?
Bože što ti savjetuješ za mene i moje staze kojima koračam?
Bože što ti savjetuješ za mene i moje staze kojima koračam?
Bože što ti savjetuješ za mene i moje staze kojima koračam?
Prorok je sjedio i tiho osluškivao i naglo skočio pred svima i viknuo - čuo sam glas Boga u dubini mojih misli - rekao mi je - Samo se budala vraća na isto!!!

Za punu verziju ovoga djela morat ćeš ili nećeš morati tražiti online - kada kažem nećeš morati onda mislim na onaj dio kada kažu:
Bože samo da ne čitam ovu knjigu!!!