Sadašnjost je ulaz u vječnost.

Prošlost i budućnost su dio vremena.

Sadašnjost nije dio vremena – ona je upravo nešto između prošlosti i budućnosti.

Ako ste potpuno budni, samo ste tada u sadašnjosti.

Inače ćete je promašiti.

Ako niste budni, dok se probudite, ona će već nestati, postala je prošlost, tako je brza.

Dakle, između prošlosti i budućnosti postoje vrata, provalija, postoji interval – sad, vrata u vječnost.

Samo je u vječnosti moguće blaženstvo.

U vremenu je, u najboljem slučaju, moguće zadovoljstvo i bol.

Njihova priroda nije različita.

Bol se pojavi i nestane.

Zadovoljstvo se pojavi i nestane.

Oba su trenutna, slična mjehurićima od vode.

Blaženstvo nema svoje suprotnosti

Ono nije dualnost poput zadovoljstvo i bola, dana i noći.

Ono je nedualno, ne pozna nikakvih suprotnosti, transcendentno je.

Pokušajte biti što više u sadašnjosti.

Ne krećite se previše u mašti i sjećanju.

Kadgod otkrijete da ste zalutali u sjećanje i maštu, dovedite sebe natrag u sadašnjost.

Buddha je nazvao sjećanjem na sadašnjost, sjetiti se sebe.

Sjećajući se tako sebe, malo po malo shvatit ćete što je vječnost.