Traženje je glupo jer ono što tražimo već imamo.

Meditirati je glupo jer meditacija je stanje nedjelovanja. Pitati je glupo jer odgovor ne može doći izvana – on može doći samo iz vašeg srca.

Zapravo, to ne može ni biti odgovor, on se može pojaviti samo kao razvojni proces.

To će biti procvat, procvat vašeg bića.

Ali ti trenuci kad osjećate da je glupo ono što radite, vrlo su rijetki trenuci mudrosti.

Ne možete se uvijek osjećati glupo, inače ćete se prosvijetliti.

U zen tradiciji to se događa uvijek iznova, u svakom dobu, sa svakim učiteljem – netko dođe i kaže da želi znati kako da postane Buddha, a učitelj ga snažno udari – jer pitanje je glupo.

Ponekad se dogodi, ako je čovjek doista spreman i na rubu mogućnosti da postane prosvijetljen prvim udarcem učitelja.

On je mogao vidjeti po onom udarcu, da je bilo glupo pitati kako da postane Buddha, kad je već prosvijetljen.

Te će se stvari događati svakom tražitelju.

Dok meditirate, iznenada bljesne zraka svjetlosti i vi uvidite da je to bilo glupo.

Ali to su vrlo rijetki trenuci mudrosti.

Samo se mudar čovjek može osjećati glupo.

Glupani nikad ne osjećaju da su glupi.

Oni misle da su pametni.

To je definicija glupog čovjeka: on misli da je pametan.

A mudar čovjek je onaj koji je spoznao da je sve glupo.