Devedeset devet posto svih pitanja je besmisleno, a zbog takvih pitanja vi ne možete doći na red da postavite  jedno pravo, vrijedno pitanje.

Zbog toga što tih devedeset devet pitanja glasno viču oko vas, i vrlo su bučna, ne dopuštaju da se pravo pitanje oblikuje u vama…

Pravo pitanje postavlja se vrlo tihim, mirnim glasom, a ona pitanja koja nisu prava, imaju velike pretenzije.

Zbog njih vi ne možete postaviti pravo pitanje, a niti pronaći pravi odgovor.

I zato je vrlo oštroumno da besmislicu prepoznate kao takvu.

I tada će ona početi kliziti iz vaših ruku – jer ne možete je zadržati dugo, ako znate da je besmislica.

Već i samo shvaćanje da nešto nema smisla, dovoljno je da vam isprazni ruke.

A kad se one isprazne od besmislica, ostaje samo jedno, pravo pitanje.

Lijepo je ako ostane samo jedno pitanje, tada odgovor nije daleko. Samo središte pitanja je odgovor.