Kad god nešto novo započinjete, vi ste opet dijete.

U času kad počnete misliti da ste nekuda stigli, vrijeme je da se opet sruše mostovi jer to znači da se javlja mrtvilo.

Vi postajete samo entitet, potrošna roba na tržištu.

A svatko tko želi biti kreativan, mora umrijeti za prošlost, mora to raditi čak svakog trenutka jer kreativnost znači neprestano rađanje.

Ako se ponovno ne rodite, sve što stvorite, bit će samo ponavljanje.

Ako se ponovno rađate, samo će tada izlaziti nešto novo iz vas.

Događa se čak da i veliki umjetnici, pjesnici i slikari dođu do točke na kojoj se neprestano ponavljaju.

Ponekad se dogodi da je njihovo prvo djelo bilo ujedno i najveće.

Kahlil Gibran napisao je knjigu Prorok kad je imao tek dvadesetak godina, a to je bilo ujedno i njegovo zadnje veliko djelo.

Napisao je i mnoge druge knjige, ali nijedna nije postigla vrh prve.

Na jedan suptilan način on je stalno ponavljao Proroka.

I stoga umjetnik, pjesnik, glazbenik ili plesač, onaj koji mora stvoriti nešto novo svakog dana ima golemu potrebu zaboraviti ono što je bilo jučer, tako potpuno da se toga više ni ne sjeća.

Školska ploča je čista, iz njezina nova izgleda rađa se kreativnost.