Ponekad je neutralna točka vrlo zastrašujuća jer ako se čovjek osjeća loše, onda zna kako mu je.

Ako se osjeća dobro, opet zna na čemu je. Ali ako ne osjeća ni jedno ni drugo, čovjek je jednostavno u nekoj vrsti zatvora pa se boji.

Ali to stanje je vrlo lijepo, ako ga možete prihvatiti, ono će vam dati snažnu viziju vašega života.

Kad se popnete, to vas uznemiruje.

Sva zadovoljstva donose samo groznicu i uzbuđenje.

A kad padnete, opet ste uznemireni, ali na jedan negativan način.

Kad ste gore, želite zadržati to stanje, a kad ste dolje, želite izići iz njega.

Postoji nešto na čemu morate raditi i zanimati se za to. Ali ako ste u sredini, nestaje groznice jer ste na nultoj točki.

Uz pomoć te nulte točke čovjek može steći duboku predodžbu o sebi jer je sve tiho.

Nema sreće, ali nema ni nesreće, nema nikakve buke, potpuna je tišina.

Buddha je to stanje vrlo intenzivno koristio u radu sa svojim učenicima.

Ono se moralo postići. Svatko je morao najprije postići to stanje, a tek tada je počeo pravi rad.

On je to stanje zvao neutralno stanje – upekša.