U jednom hramu u sjevernom dijelu Japana živjela su zajedno dva brata svećenika. Stariji je bio učen, a mlađi priglup i bez jednog oka.

Jedan lutajući svećenik naiđe i zamoli ih za prenoćište, propisno ih pozvavši na diskusiju o uzvišenom učenju. Stariji brat, umoran od napornog rada tog dana, reče mlađem da ga zamjeni. "Idi i zahtjevaj razgovor u tišini", upozori ga.

Tako mladi svećenik i stranac odoše do oltara i sjedoše.

Ubrzo poslije toga putnik ustade, otiđe do starijeg brata i reče mu: "Tvoj brat je divan mladić. Porazio me je."

"Prepričaj mi razgovor", reče stariji brat.

"Pa", objasni putnik, "prvo sam ja podigao jedan prst, predstavljajući Budu, prosvijetljenog. Onda on podiže dva prsta, označavajući Budu i njegovo učenje. Ja podigoh tri prsta, predstavljajući Budu, njegovo učenje i njegove sljedbenike. Zatim on prodrma svojom stisnutom šakom pred mojim licem, pokazujući da svi pomenuti potiču iz jedne suštine. Tako on pobjedi, i ja nemam prava ostati ovdje." Ovo rekavši, putnik otiđe.

"Gdje je taj čovjek?", zapita mlađi, dotrčavši do svog starijeg brata.

"Čuo sam da si dobio diskusiju."

"Ništa ja nisam dobio. Prebit ću ga."

"Reci mi temu diskusije" zapita stariji.

"Čim me je ugledao, podigao jedan prst, vrijeđajući me kako imam samo jedno oko. Pošto je stranac, pomislih kako trebam biti učtiv prema njemu, pa podigoh dva prsta, čestitajući mu što on ima oba oka. Onda taj neučtivi bijednik podiže tri prsta, sugerirajući da nas dvojica imamo samo tri oka. Ja se naljutih i krenuh ga udariti, ali on pobježe napolje i to okonča stvar!"