GORKA ISTINA SA SRETNIM ISHODOM

 

Sjećam se jedne prilike kada sam putovao sa svojim Učiteljem. Upravnik stanice u jednom gradu kroz koji smo prolazili prišao mi je i rekao: „Gospodine, dajte mi nešto da vježbam, i obećavam da ću se toga savjesno pridržavati.”
Učitelj mi je rekao: „Daj mu da vježba nešto određeno”.
Rekoh: „Zašto bi jedan tupan zaveo drugog? Bit će bolje da ga vi uputite”.
Tako mu je Učitelj rekao: „Od danas nemojte lagati. Primjenjujte ovo pravilo naredna tri mjeseca”.
Većina zaposlenih na željeznici u tom kraju su nepošteni i podmitljivi ljudi. Ali, ovaj čovjek je odlučio da više ne laže i ne prima mito.
Iste te nedjelje, inspektor iz uprave došao je da ispita njega i njegove pomoćnike.

Upravnik je iskreno odgovorio na inspektorova istražna pitanja. Ova istraga je zaposlenima donijela grdne probleme. Svi koji su primali mito, uključujući i samog upravnika stanice, optuženi su.

Pomislio je: „Prošlo je tek trinaest dana, a evo u kakvoj sam nevolji. Što će mi se tek dogoditi za tri mjeseca?”
Uskoro su ga žena i djeca napustili. Za mjesec dana njegov život je bio srušen kao kula od karata, samo jednim dodirom.
Tog dana upravnik stanice je bio u teškoj agoniji, a mi smo bili nekih tristo milja daleko, na obali rijeke Narbada.

Učitelj je ležao ispod drveta, a onda se odjednom počeo smijati. Reče: „Znaš li što se dešava? Onaj čovjek kome sam rekao da ne laže, danas je u zatvoru”.
Pitao sam: „Pa zašto se onda smijete?”
Odgovorio je: „Ne smijem se njemu, već blesavom svijetu”.
Dvanaest ljudi zaposlenih u stanici tog čovjeka, udružilo se i reklo da je on lažov, iako je govorio istinu. Jedino su njega optužili da je primao mito. Odveden je u zatvor, a ostali su oslobođeni.
Kada je upravnik stanice došao na suđenje, sudac ga je pogledao i upitao: „Gdje ti je branitelj?”
„Ne”, rekao je upravnik stanice, „ne treba mi branitelj; želim govoriti istinu. Bez obzira koliko godina me bacili iza rešetaka, neću lagati. I ja sam nekada primao mito, a onda sam sreo mudraca koji mi je rekao da nikada, ma što bilo u pitanju, ne lažem. Žena i djeca su me ostavili, izgubio sam posao, nemam ni novca ni prijatelja, i u zatvoru sam. Još dva mjeseca moram govoriti samo istinu, bez obzira što se dogodilo.

Gospodine, bacite me u zatvor, nije me briga”.

Sudac je tada odredio pauzu i tiho pozvao čovjeka u svoju sobu. Pitao je: „Koji ti je mudrac ono rekao?”
Čovjek ga je opisao.

Na sreću, sudac je bio sljedbenik mog Učitelja.

Upravnika stanice je oslobodio optužbe i rekao mu: „Na pravom si putu. Ostani na njemu. Kamo sreće da mogu i ja to učiniti”.
Nakon tri mjeseca čovjek nije više imao ništa.

Onog dana kada je istekao i treći mjesec, šutke je sjedio ispod drveta kada je stigao sljedeći telegram: „Vaš otac je imao ogroman komad zemlje koji su vlasti davno oduzele. Sada žele da vam to nadoknade” Dali su mu milion rupija. Nije ni znao za to zemljište, koje je bilo u drugoj provinciji. Pomislio je: »Danas je točno tri mjeseca kako ne lažem i tako sam bogato nagrađen«.
Dao je odštetu ženi i djeci, a oni su radosno rekli: »Želimo ti se vratiti!«
»Ne«, odgovorio je. »Do sada sam vidio što se događa ako tri mjeseca ne lažem.

Sada želim znati što će se dogoditi ako ne budem lagao do kraja života«.

Istina je krajnji cilj ljudskog života i ako se primjenjuje mislima, riječima i djelom, cilj se može postići.

Istina se može postići nelaganjem i neizvršavanjem svega što je protiv naše savjesti.

Savjest je najbolji vodič.

 

 

Svami Rama