Kada razvališ svoja vrata i staneš igrati budalu pred gomilom;
Kada za jednu noć istreseš kesu i rugaš se trezvenosti;
Kada ideš čudnim putevima i igraš se beskorisnim stvarima;
Ne haj za sklad i pravo!
Kada razviješ svoja jedra na buri, a krmilo se skhrva nadvoje,
onda ću te i ja pratiti, druže, i pijan u ponor otići. 

Straćio sam svoje dane i noći u društvu trezvenih, mudrih susjeda.
Mnogo znanja osijedilo mi kosu, mnogo bdijenja pomutilo mi pogled.
Godinama sam pabirčio nad stvarima i gomilao parčad i tralje:
Smrvi ih i igraj po njima i zavitlaj sve u vjetar.
Jer znam da je najviša mudrost: pijan u ponor otići. 

Ostavi neka se izgube sve krivudave sumnje, ostavi me da izgubim putanju svoju bez nade.
Pusti bijesnu buru neka me otkine sa mojih lengera.
Svijet je naseljen dostojnicima i radnicima, korisnim i pametnim.
Tu su ljudi koji su lako prvi, i ljudi koji skromno idu za njima.
Ostavi ih neka budu sretni i neka rade na sreći drugih, a i mene ostavi da budem lud i beskoristan.
Jer znam da je kraj svakoga rada: pijan u ponor otići. 

Ovoga časa se odričem svih prava da me ubrajaju u redove čestitih ljudi.
Neću se više ponositi znanjem i sudom svojim o dobru i zlu.
Razbit ću sud sjećanja, prosut ću posljednje kapi suza.
Okupat ću se u pjeni rujnog bisernog vina i razvedriti svoj smijeh.
I namjerno ću razderati kalup staloženog građanina.
I zavjetovat ću se sveto da ću biti bez dostojanstva, i pijan u ponor otići.

Rabindranath  Tagore