RAZMJENA MIŠLJENJA

U slučaju da pokrene i dobije raspravu o budizmu sa onima kod kojih je, svaki lutajući monah mogao bi ostati u Zen hramu. A ako je poražen, mora otići.

 

U jednom hramu u sjevernom dijelu Japana živjela su zajedno dva brata monaha. Stariji je bio učen, a mlađi priglup i bez jednog oka.

 

Jedan lutajući monah naiđe i zamoli ih za prenoćište, uredno ih pozvavši na diskusiju o uzvišenom učenju.

Stariji brat, umoran od napornog rada tog dana, reče mlađem da ga zamjeni. “Idi i zahtijevaj razgovor u tišini”, upozori ga.

 

Tako mladi monah i stranac odoše do oltara i sjedoše. Ubrzo poslije toga putnik ustade, otiđe do starijeg brata i reče mu:

“Tvoj brat je divan mladić. Porazio me je.”

“Prepričaj mi razgovor”, reče zbunjeno stariji brat.

“Pa”, objasni putnik, “prvo sam ja podigao jedan prst, predstavljajući Budu, prosvijetljenog.

Onda on podiže dva prsta, označavajući Budu i njegovo učenje.

Ja podigoh tri prsta, predstavljajući Budu, njegovo učenje i njegove sljedbenike.

Zatim on prodrma svojom stisnutom šakom pred mojim licem, pokazujući da svi spomenuti potiču iz jedne suštine. Tako on pobjedi, i ja nemam prava ostati ovdje.” Ovo rekavši, putnik napusti hram.

 

“Gdje je taj čovjek?”, zapita mlađi, dotrčavši do svog starijeg brata.

“Čuo sam da si dobio diskusiju.”

“Ništa ja nisam dobio. Prebiću ga.”

“Reci mi temu diskusije” odgovori, još više zbunjen, stariji brat.

 

“Čim me je ugledao, podigao je jedan prst, vrijeđajući me kako imam samo jedno oko.

Pošto je stranac, pomislih kako trebam biti učtiv prema njemu, te podigoh dva prsta, čestitajući mu što on ima oba oka. Onda taj neučtivi bijednik podiže tri prsta, sugerirajući da nas dvojica imamo samo tri oka.

Ja se naljutih i krenuh ga udariti, ali on pobježe napolje i to okonča stvar!”