Napadnuti taksisti su vijest, to je istina, a ugroženi putnici, e ne sjećam se takvih situacija da se povlače po medijima i crnim kronikama. 

Istina je i da ni taksist najčešće ne zna koga vozi, ali ni putnici ne znaju kome su ušli u vozilo. Kratko ću opisati jednu dramatičnu vožnju (a ima ih još) koja me prvi put stavila pred pitanje: "Irida, u čijim rukama je tvoj život?"

Čekala sam naručeni taxsi nakon noćne emisije, nigdje žive duše, samo jedan štakor pretrčavao pustu ulicu. Ugledavši ga malo sam se naježila jer svi glodavci u meni izazivaju čudnu nelagodu, u to mi je zatvonio mobitel. Nervozan glas me obavještava da je tu i da me čeka. Na moje pitanje gdje me čeka spominje paralelnu ulicu, a ja ga pitam da li vidi tablu od televizije na što on počinje urlati i psovati. Objasnim mu gdje ga čekam, nakon nekog vremena on nađe put do mene, uđem u taxi i pozdravim bez dodatnih komentara. On svejednako galami psuje, ispričam se objašnjavajući da se godinama vozim s istom taxi kućom i da i dispečeri vozači znaju naći televiziju iako svaki put iznova zapišu točnu adresu odredišta, a i sustav im uvijek izbaci točne podatke, ta živimo u digitalnom dobu.

On i dalje psuje, tvrdi da je dobio pogrešnu adresu, svi su mu krivi, nitko ne radi svoj posao, mlati stisnutom pesnicim po zraku, vozi jednom rukom i sve je gnjevniji. Pomalo vrluda po, na svu sreću praznoj cesti, a meni dođe da mu kažem "diši čovječe", jer u bujici njegovih riječi nema pauza ni predaha. Pitam se je li pijan ili na drogama ili je poremećen. 

Psovke su izlijetale iz njegovih zapjenjenih usta i dok sam potpisivala račun pred svojom kućom. Gledao je za mnom pomalo ludim, izbuljenim i izbezumljenim pogledom, a ja sam se osjećala kao da sam prošla kroz oluju. 

Na svu sreću s njim se više nikada nisam vozila, a ne bi trebao ni itko drugi, takvi ljudi ne bi trebali raditi posao u kojem su odgovorni za svoj i za tuđe živote. Da je u to doba noći bilo pješaka na cesti ni oni ne bi bili sigurni od njegove lude vožnje.

Zar vozači taksija ne prolaze neke psihološke provjere, zar taxi može voziti bilo tko?

Otada svakog vozača pažljivo i gledam i slušam, jer moj život je u njihovim rukama, dok sam u njihovom vozilu.

Nastavlja se...