Nakon prošle emisije sam imala neugodno iskustvo sa taksistom koji ne poznaje grad, pa sam nakon noćašnje emisije dispečerki u taxi centru detaljno objašnjavala gdje točno vozač treba doći. Rekla sam joj da vozači trebaju čitati tablu televizije koja je ogromna i ne mogu je previdjeti, jer ja uvijek čekam pored nje. Zadnji put taksist stao 500 metara od mene, ja umorna i iscijeđena od trosatne emisije, a on stoji pred zgradom policije 15 minuta i nakon toga mrtvo hladno nazove, kaže da me čeka i gdje sam ja, ja odbrusim da i ja čekam i ne znam gdje je on. Naravno, dođe do mene nakon objašnjavanja, ja mu rukom pokažem tu ogromnu tablu televizije, a on se ispričava, da prvi put vozi po Zagrebu.

Objasnim dispečerki da sa preumorna u to doba noći da ja hodam za taksijem, da nosim pretešku prtljagu i da zato, da se vozim u nedoba, to jest u gluho doba noći i da zato imam ugovor sa njihovom kućom da mi prijevoz dođe točno na odredište. Sve ona sasluša i indolentno kaže da vozilo stiže za 7 minuta.

Prođe 15 minuta, popušila sam već dvije cigarete, vikend je, oko mene bauljaju alkoholizirani i drogirani tipovi i poneka hihotava cura, hrle u Boogaloo iz kojeg trešti preglasna glazba, a pored mene se tu i tamo zaustavi ili barem uspori neki "noćni lovac na pustolovine", ali pošto ne obraćam pozornost samo nastave voziti. 

U neko doba, sada sam već izgubila pojam o vremenu zaustavi se jedan taxi, ali nije moj. Iz njega ispadne mladi par i odmah pale cigarete, treći putnik se svađa s vozačem tvrdeći da nema novac za vožnj, svađa se zaoštrava, otraga ispada i četvrti, puno stariji putnik, stane pored vozača i svađa se s njim kroz otvoreni prozor kraj vozačkog mjesta, svađa se i s mladićem koji je još unutra i sa ovima vani, ja čekam da samo polete šake i glasno im kažem da im je murja dole niže, na to, zadnji mladić također ispadne teuravo van, a stari napokon cicijaški izvuče lovu i plati vožnju, a onda krene gegajući se prema meni, pita gdje je ulaz u Boogaloo, usput k'o neki ostarjeli roker dometne ispriku, kao "oprostite gospođo, ja sam malo nabrijan". Rukom mu pokažem kuda trebaju ići i samo dometnem da ako je već nabrijan idu na pravo mjesto.

Vozač odahne i odveze se, oko mene se stalno sprešetavaju novi likovi, a mog taksija još nema. U neko doba zazvoni moj mobitel i javi se nervozan glas: "Gospođo ja sam pred vašom kućom i čekam vas", pitam ga šta radi pred mojom kućom kada ja kući tek trebam doći i čekam ga da dođe po mene. ČOvjek se ispričava, kaže da je takav nalog dobio, da ga je snimio mobitelom i da će mi ga pokazati jer mu je bio čudan i da odmah kreće prema meni.

Ljuta i iznervirana nazovem dispečerku da je pitam kako je moguće izbjeći manji nesporazum još većim nesporazumom i zašto ne čuje što joj putnici govore, kako može pobrkati odlaznu i dolaznu adresu (obje su joj u sistemu), kada se već 6 godina vozim s njima, a ona samo, jednako indolentno kao i pri prvom mom pozivu te noći kratko izbifla; "Vozilo je na putu prema vama".

Nema isprike, ničega, kao da sa automatom razgovaram.

Na sreću vozač brzo dojuri, stvarno mi pokaže taj smiješni nalog ispreturanih adresa, ispričavao se sve do kraja puta.

Ako samo jedan otvoreni klub napravi ovakvu zbrku, što će biti kad NASTUPI STVARNO I POTPUNO POSTCOVID VRIJEME?