Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član wendy.tanja

Upisao:

wendy.tanja

OBJAVLJENO:

PROČITANO

615

PUTA

OD 14.01.2018.

živjeti pod čokom i u leru...

živjeti pod čokom i  u leru...

Sinoć preslagujem lijekove u bočice sa šefom..Mjesečno sledovanje se uredno mora iz ambalaže posložiti u bočice i kutijice, da bi se dnevne doze štićenicima što lakše i brže mogle podijeliti.. Svatko ima svoj sistem. Ovaj je sasvim dobar.. I tako..ostavljam hrpice tabletica, koje on stavlja u bočice označene imenima pojedinog lijeka. A puno je štićenika.

Uglavnom sve  nazive pamtim, iako stalno dolaze lijekovi sa novim imenom, a zapravo starim..

Pričamo usput..gotovo mehanički posao ide.. U trenutku me šef pita:"koji je ovo lijek  na hrpici?"

"Čekaj da uključim memoriju.."-odgovorim..

Pa kažem.."Nexium"..i onda rekoh..nije ovo što radim jedino u mojoj glavi..Puno toga ima..Trebam sekund da izvadim iz" datoteke.."

A on reče:"Pa da..tako je kad smo u čoku"

Rekoh:"Pojasni mi što to znači, jer nikad, ama baš nikad nisam voljela automobile, motore, i  raznorazne mehaničke sprave"..

Danas većina žena voli i zna voziti automobil.. Ja ne volim.. Uzeti volan u ruke i manevrirati po cesti, nikad nisam željela.

I tu dolazim do drugog dijela ove priče..

Nedavno sam prolazila sa poznanicom sa posla kroz grad.. Vesela i draga osoba.. Mlađa poprilično od mene..

U gradu, reklama za kazališnu predstavu-"Ana Karenjina"..

Našalim se onako, i kažem, kako li će u kazalište stati vlak pod kojeg će se Ana baciti..?

Poznanica me čudno pogleda.

Pitam je,jeli čitala "Anu Karenjinu"?

Ona reče.."Ma ne, to mene ne zanima.."

"A "Zločin i kaznu"?

Ponovo mi odgovori da nikad knjige nije voljela, da ona nije onakva kakvu sam je zamišljala, pa se pravda..

A ja se nasmiješim, i skrenemo temu na druge stvari..

Priznajem, zabezeknula sam se u sebi, kako će netko odživjeti život, a ne dotaknuti bar jedno književno djelo koje pisci generacijama ostavljaju u naslijeđe..

Nikakva osuda, samo čuđenje..

Dok sinoć nisam shvatila neke stvari..

Doslovce povezala konce..

Netko će se možda začuditi, kako će mi proći život, a nisam osjetila ljepotu brze vožnje  u dobrom automobilu po cesti..

Ja čak nisam radosna ni kad me drugi voze, ni kad sjedam u bilo koje prijevozno sredstvo.. Nisam tip od mehanike, volim prirodu, osjećaj zemlje pod nogama, i najviše volim pješačiti, ili voziti bicikl.. Ali i to, što je moguće dalje od prometnica, ako se može..

Slušam vijesti: U Afganistanu, pola planine se odlomilo, poklopilo cijelo selo, skoro 2000 ljudi..

Tamo su ljudi siromašni, skromni..Eto..odživjeli su život, možda ne pročitavši ni jednu knjigu, niti su naučili voziti automobil..

Da li su te stvari toliko važne, da prema njima orijentiramo naš životni put?

Ne..Sve je to toliko nebitno i prolazno.

Sjetim se jedne izreke: "Smisao života je u traženju i pronalaženju ljubavi"..

I sve zlo i svi nedostaci, sve mane ljudske, dolaze upravo zbog nedostatka ili nepronalaženja ljubavi..

I svi je traže, najgori zločinci i najveći sveci..

I najskromniji ljudi, koji možda ne znaju puno o modalitetima moderne civilizacije, odžive život tražeći i nalazeći ljubav..

Kada to shvatimo, prestat će svako čuđenje u trenutku..

O ljubavi koja je često nadohvat ruke, a ne znamo kako se sa njom odnositi, govori ovaj prekrasan citat:

"Zašto tako često udarimo na zid kada nam je potrebna ljubav? Zato što je tražimo na pogrešnoj strani. Zato što na takav način hvatamo kapljice umjesto da plivamo u oceanu. Zašto dopustiti da nas ostavljaju pred vratima, kada je iza tih vrata mali i skučen prostor, a u božanskom beskonačnost. Mi smo sami, ali ne i usamljeni. U svakom odnosu smo sami, u društvu smo sami. Svako srastanje s drugima je suviše bolno i neprirodno. Kada se rode sijamski blizanci, svijet se zgražava. Oni umiru ili se nasilno razdvajaju. A mi se toliko trudimo da srastemo, u svom neznanju, i tako biramo patnju. Radost je na suprotnoj strani. Zašto smo nekada toliko radosni i sretni, iako dugo nemamo partnera niti smo u vezi? Čak nas odbija pomisao da uđemo s nekim u vezu, da ne bismo pokvarili tu sreću. To je znak božanske ljubavi i dokaz da nismo usamljeni iako smo sami. U takvom stanju smo najprivlačniji i kada uđemo u vezu, sve je bajkovito, ali se mi u jednom trenutku prebacimo na drugi kolosijek i počinjemo tražiti sigurnost, postajemo posesivni i zahtjevni. Tu ljubav gubi, tu prestaje vjera u božansko u nama i zatvara se slavina, tu počinjemo crpiti sebe i partnera jer nema više dotoka energije, zato dolazi do zasićenja jer se konstantno vrti ista energija – redovno javljanje, izlasci, obavezni poljupci, obavezno “volim te” i sl., čim izostane nešto od toga mi smo u šoku i strahu jer prepoznajemo gubitak ljubavi, a tu ljubavi ustvari i nema, jer smo joj zatvorili put onog trenutka kada smo napustili bezuslovnu vjeru i povjerenje da je sve dobro i bez uplitanja našeg uma."

http://atma.hr/u-potrazi-za-ljubavlju/

I kad potpuno dozvolimo sebi, da se prihvatimo kakvi jesmo, sve se u trenutku posloži na svoje mjesto..

I ljude koje smo gledali kroz sebe, vidimo potpuno, gledajući ih kroz njihove oči..

Učimo dok smo živi..

Ispravljamo vlastite propuste, ponekad bez ijedne otvorene nove knjige ili priručnika..Postajemo u trenutku nepismeni, kada shvatimo da je jezik ljubavi jedini jezik kojeg svi ljudi poznaju i žele čuti.

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 04.05.2014. 10:19h

    Član ljubicaMerlin4

    ljubav ne treba tražiti, samo ju treba "otpustiti" ... po principu -maknuti čok i ler  i gas do daske

  • 04.05.2014. 10:36h

    Član wendy.tanjaMerlin8

    kao batman na fotki..:-))

  • 04.05.2014. 10:42h

    Član emilioMerlin2

    WHAT WE THINK....

    .....WE BECOME - Buddha. ( tablete i štičenici)

    Ili:*Dakle, nije riječ o tome kako svladati svijet, nego kako pobijediti sebe** https://www.svjetloradnici.com/2013/02/21/hooponopono-tehnika-za-nerjesavanje-problema/***

    Dakle kad netko studira kriminalistiku on i razmišlja (i namjerava) o kriminalu??

    Kad netko studira medicinu on razmišlja o bolesti i dogodi mu se Pacijent (ako završi studij i dobije posao)??

     

    I tako dalje... ali znam "nekako" da pošto nisam uspio "napisati Ništa" da onda Nešto slijedi...... a i ja sam u slijedu!?

  • 04.05.2014. 12:45h

    Član vanessaMerlin9

    "Netko će se možda začuditi, kako će mi proći život, a nisam osjetila ljepotu brze vožnje u dobrom automobilu po cesti.. Ja čak nisam radosna ni kad me drugi voze, ni kad sjedam u bilo koje prijevozno sredstvo."

  • 04.05.2014. 13:30h

    Član fandaMerlin2

    Vanessa -draga ,  vozila sam i nikada nisam voljela  sjesti za volan (a morala sam ) U momentu smrti mog supruga ( imala sam 55 g) , prodala sam kola i odahnula.Danas bi to izgledalo ovako (hahah !)

  • 04.05.2014. 14:05h

    Član shadowofsoulMerlin9

    od 19-te godine vozim i evo, do danas, još uvijek - a i vozit ću dok god mi budu davali vozačku....

    bicikl sam zamijenila autom: čim sam prvi put sjela za volan, tata je prodao bicikl i znao je da više nikad neću voziti bicikl i tako je bilo: od ¸1976. ne vozim bicikl i, kad bih ga sad trebala voziti, ne znam bih li znala i mogla

    a postaviti se u položaj nekog drugog pa iz njegove perspektive vidjeti život - da, sve je drugačije ... samo, čovjek treba htjeti ući u tuđu perspektivu! a nije teško... vrlo lako, jedan klik u glavi i već si na njegovoj strani gledanja života i svega

  • 04.05.2014. 17:38h

    Član ljubicicaMerlin4

    brzu vožnju nisam nikada voljela, a niti sjesti nekome u auto...ali voziti volim....uživam u tome....daje mi osjećaj slobode i nezavisnosti....često puta sjednem u auto bez nekog cilja...kud me put odnese...i uvijek otkrivam nešto novo ..predivno...i ne po autoputu..već po običnim cestama..makadamima...i nema lera ..ni kočnica...puštam se unutarnjoj inerciji...taj osjećaj kad se zaustavim na nekom proplanku, a pogled dah zaustavlja...vjetar kosu mrsi...zaboravim na svijet oko sebe i upijam svaku ..tu čudesnu česticu....volim i šetnje...i vožnju biciklom...naprosto stalno biti u pokretu..ići naprijed....koliko god knjiga pročitala, zaronila u taj čudesni svijet priča...najljepše su mi one koje se događaju oko mene....svakodnevno....pohranjujem ih u sebi i uvijek nosim sa sobom...izvlačim iz memorije i ponovo doživljavam....mijenjam lica i vrijeme, mjesto događanja..završavam ono nedorečeno , nezavršeno ..u mislima...

  • 04.05.2014. 18:26h

    Član iridaMerlin32

    "pod čokom ili u leru" je ponekad stvar temperamenta, a ponekad ipak stvar okolnosti...

SADRŽAJ UPISAO

Član wendy.tanjaMerlin8 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana wendy.tanja dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

OŽUJAK...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Hvala Edin.. Lp

    28.02.2021. 21:10h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Sretan rođendan Magicuse!

    28.02.2021. 20:11h
  • Član iridairida

    hvala Luce Mala..♥

    28.02.2021. 19:29h
  • Član Luce malaLuce mala

    Sretan rođendan Magicusu! :)

    28.02.2021. 19:24h
  • Član iridairida

    Hvala ShadowOfSoul...♥

    28.02.2021. 12:58h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Magicus, sretan rođendan :)

    28.02.2021. 09:54h
  • Član iridairida

    28.02.2021. 09:53h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Forenzika u čistilištu gdje jesmo... Dodir prirode- kako su me mravi doveli do Seppa Holzera