Ralf W. Emerson, kaže da postoje tri načina sticanja mudrosti:

Prvi: Razmišljanjem- što je najplemenitije

Drugi: Imitiranjem- što je najlakše

Treći : sa iskustvom- što je najgorče

 Da li je nužno u životu postati mudar, ili  je dovoljno umrijeti u saznanju da to ne možeš nikad naučiti?

Sokrat je rekao, znam da ništa ne znam, i sklopio oči.

Pa opet su ga svrstali u mudrace.

Netko razmišlja i razmišlja, pokušava uhvatiti nit, pa ga situacija ili ljudi dovedu u labirint i umjesto do Arijadne i oslobođenjam padne u ralje Minotauru..

Napola čovjeku napola biku..Nesavladan od vlastitih animalnih utega, neosvješteni mudrac umire u svom pokušaju da bude  savršen sklop tjelesno-duhovno-duševni..

Znači, ni ta teza nema dobru podlogu.

što god više razmišljamo, udaljavamo se od centra..Koji nije u glavi, nego u sredini drveta života, u čakri srčanoj, koja je graničnik između zemlje i neba..prijeđemo li sferu srca, i ostanemo gore, gubimo kontakt sa zemljom.

Siđemo li dolje, a ne dotaknemo srce, prizemni smo, bez nade za nekom zlatnom sredinom.. Koja je- čardak ni na nebu ni na zemlji..baš ona osovina, koja drži tasove vage u ravnoteži..

Mudrost je, zapravo, održavati tu ravnotežu..

Biti, niti previše gore, niti previše dolje..

Bez prevelikog razmišljanja..

Samo osjećati koliko se naginjemo na jednu ili drugu stranu, pa se vratiti u vodoravni položaj..

A to ne možemo nikoga naučiti..

Svatko je Učitelj sam sebi.

Zato, trebamo odustati od mudrovanja drugima..

Kada je ravnoteža postignuta, možemo se smijati, rasterećeni, bez straha, i objesiti se za granu drveta, viseći naglavačke- kao što to čini obješeni čovjek u Tarot kartama..

Na prvi pogled se čini da će pasti..

A on visi kao Odin, nordijski Bog na Ygdrassilu-drvetu života..glava mu  gotovo dotiče zemlju,a noge nebesa..

Trebalo bi biti možda obratno, ali nije.. Baš tako treba biti.. Um prizemljiti, noge zanebesiti..