Promjena iznutra,uvijek se očituje i promjenom izvana..

Treba samo malo vremena,da ono iznutra sustigne ono vani..

Našu promjenu iznutra  najmanje zamijetimo mi, a najprije drugi..

Ali drugi često ne mogu biti dobri  vidioci, jer opet, ne žele se baviti  dubinom i sudbinom tuđe duše..

Često samo zagrebu površinu, i  brzopotezno izgovore svoj osvrt, da li se netko mijenja na bolje, ili ne..

Djela pokazuju bar jedan dio istine, da li se osoba mijenja na bolje, ili je zastala na svom putu osobne promjene.

Onaj, u čijoj duši se događa ljepota pozitivne promjene, uvijek ostavlja neki znak, ispred vrata, iako su možda zatvorena.  Često će ostaviti cvijeće, kao znak života, i pokazatelj onima koji prolaze:

..."gle..ovdje nekoga ima, iako su zatvorena vrata..."

Ili prozori..Ti divni prozori naše duše..

Iako su ponekad stakla malo zamrljana, cvijeće opet odaje neku toplinu unutar doma.. I zaustavimo pogled na njemu, i poželimo upoznati stanara..

No ima onih, kojima je jedino zadovoljstvo viriti kroz napravljen otvor na vratima, lokotom zatvorena, da se  pomisli: .."gle..ovdje nema nikoga"..A zapravo, takve duše i ne trebaju nikoga, život im se vrti oko osmatranja i posmatranja  nesavršenosti drugih duša..

Svoje nesavršenosti ne stignu vidjeti..I  život im prođe u mjerenju i odmjeravanju..

Ima i onih, koji vječito peru prozore, čiste vrata i dvorište, ne bi li tako drugi stekli dojam da su savršeni..

A zapravo, i njihov život se vrti oko kritiziranja i odmjeravanja..

Samo to čine da nitko ne zna..

Onako, nevidljivo iza zavjese, vječito im je pogled prema ulici, i pridošlicama koji prilaze njihovom domu, obično da se dive..

Tada im čak izađu u susret, jer se hrane  divljenjem drugih..

Jao onim siromašcima, koji tek trebaju oprati i očistiti svoj dom..

Takvi obično budu otjerani sa praga čistunaca..

A najčešće su baš  ti siromašci, koji su se iznutra odavno promijenili..Okrenuli svoj dom prema svjetlu..

Bez straha i grižnje savjesti, što će sunce pokazati tu i tamo koju mrlju na staklu..