ZIGURAT, ZIGGURAT
Asirska riječ (zigguratu). Korijen zaqaru = biti podignut, uzdignut. U franc. *
od 1908. g.
Zigurat je haldejska vjerska građevina posvećena kultu zvijezda, dio je hrama, obično izdvojen i u obliku krnje stepena-ste piramide. Zigurati su se gradili od nepečene opeke, sa ili bez vanjske oplate od pečene opeke. Na vrhu se obično nalazila kapela namijenjena za hijerogamiju boga Marduka sa ženom. Služili su i kao opservatoriji i uključivali makromikroko-zmički simbolizam.
Babilonska kula, tj. sedmorokatni zigurat u Babilonu što ga je sagradio Nabukodonosor oko 580. g. pr. n. e. u sklopu Esa-gila, odnosno hrama Bela-Marduka bio je nazvan Etemenan-ki, „kuća-temelj Neba i Zemlje". Prvi kat, odnosno osnovica bila je crne boje i odgovarala je Saturnu, drugi je kal bio bijele boje i odgovarao Jupiteru, treći crven, Merkuru, četvrti plavi, Veneri, peti, žuti, Marsu, šesti, srebrni Mjesecu, a poslijednji, odnosno vrh bio je zlatan i odgovarao Suncu (v. operacija 1).
Tipovi zigurata: a) sedmorokatni spomenik sastavljen od sve manjih kocaka položenih jedna povrh druge, s vanjskim prilazima i hodnicima i s kapelom na vrhu; b) spomenik sastavljen od tri obojene prizme od sirove opeke s ravnim vanjskim stepeništima.
B. A. Parrot, Ziggurals et Tour de Babel, Archives rovales de Mari, 1949, 240 str; La Tour de Babel, izd. Delachaux et Niestlć, 1953. 59 str.