Uspostavljanje ritma života
U današnje vrijeme sve je više djece koja, ponekad čak i olako, bivaju okarakterizirana kao hiperaktivna. Uspostavljenje takve dijagnoze trebalo bi u svakom slučaju prepustiti stručnjacima, međutim, mnogi laici i dobronamjerni promatrači vrlo brzo i bez konzultacije sa stručnjacima posežu upravo za takvom karakterizacijom. Djeca o kojoj govorimo ekstremno su zaigrana. Motorički su aktivnija od ostale djece, neprestano istražuju svoju okolinu. Pažnju im lako odvlače razne sitnice. No upravo ta nestalnost pažnje nekad je smatrana osnovnom i normalnom dječjom karakteristikom, jednako kao i znatiželja. Takva djeca neprestano se pitaju: Što ću sljedeće otkriti? Koje iznenađenje svijet za mene priprema? Sve ih zanima. No, ako im nešto zaista privuče pažnju, u stanju su se time baviti vrlo intenzivno i sa žarom.
U današnjem promijenjenom svijetu, u svijetu sve većih očekivanja i pritisaka, život s takvom djecom nije lagan. Promijenjeni pogled na djetinjstvo, rana utrka za uspjehom i postignućima koju prenosimo na djecu, znače ujedno i vrlo velik pritisak. Za dobro je ove djece, ako ne i presudno, da budu okružena smirenim i nepreplašenim ljudima, ljudima koji ne osjećaju da ih takva djeca ugrožavaju, da remete njihov mir i njihove planove. Kao i sva druga djeca, i ova trebaju emocionalnu toplinu, prihvaćanje, pažnju, svoj mali, pregledan i zaštićen svijet, sigurnu luku, osobu za koju su vezani i koja im može biti moralni uzor. Takva osoba mora biti dosljedna u svojim stavovima, u određivanju posljedica odnosno slobode. Potrebni su u njihovoj okolini ljudi koji se s ljubavlju odnose jedni prema drugima, ili, ako to zvuči previše utopistički, koji se odnose barem s poštovanjem. Trebaju mir i vrijeme. Ovi zahtjevi u koliziji su s današnjim trendom usklađivanja bilo kakvih odstupanja s društveno prihvaćenim prosjekom. Upravo stoga je upravo danas, više nego ikada potrebno osigurati mjesta i vrijeme za slobodnu, nesputavajuću igru u kojoj djeca mogu zadovoljiti svoju potrebu za pokretanjem, potrebno im je osigurati kontakt s prirodom, i to svakodnevni te ih, što je duže moguće, sačuvati od utjecaja medija.
Uspostavljanje ritma u životu djeteta jedan je od najvažnijih zadataka i najbitniji temelj zdravog razvoja. Učenje reda često je sporo te je stoga potrebno djeci davati samo nekoliko manjih zadataka koje ona mogu shvatiti i nad kojima imaju pregled. Odmah na početku ne možemo očekivati pouzdanost, djeca će najvjerojatnije nešto zaboraviti ili neće iz nekog drugog razloga napraviti. Ovdje roditelji trebaju pokazati zainteresiranost, ali i mirnoću te u početku zajedno s djetetom započeti ili čak obaviti zadatak. Dosljednost roditelja ovdje je izuzetno značajna. U ovom konceptu posebno naglašavam uspostavljanje pouzdanog ritma i reda, uspostavljanje “mirnih otoka” u dnevnome ritmu djeteta, otoka obiteljskog zajedništva. Početak i kraj dana, prijelazi iz faze sna u buđenje i obrnuto trebali bi biti oaze mira okje kreiramo uvijek na isti ili sličan način. Preglednost sadržaja i događaja pritom imaju izuzetno veliko značenje.
Dr.sc. Vladimira Velički
edin.kecanovic
