TRUDNOĆA U MITOVIMA I RITUALIMA

Mitovi i rituali vezani uz trudnoću prisutni su još uvijek kod mnogih naroda. Oni se najčešće pripisuju raznim plemenskim skupinama i primitivnim narodima, međutim, njihovi tragovi sežu i u život suvremenog čovjeka. Tako, na primjer, u Kongu trudnice svojoj nerođenoj djeci pjevaju uvijek istu pjesmu. Poslije rođenja djeca se, navodno, te pjesme sjećaju. Poznati tonovi umiruju dijete i pružaju mu sigurnost. Na Tajlandu smatraju da nerođeno dijete proživljava sve događaje zajedno s majkom. Stoga se prema trudnicama odnose tako da one doživljavaju samo pozitivna iskustva. U Gvatemali pak u sedmom mjesecu trudnoće započinju s ceremonijom u kojoj majka svojem djetetu u utrobi glasno priča o tome kako izgledaju šume, planine i rijeke, dakle, krajolik i okoliš u kojem će se dijete uskoro roditi. Na taj način djetetu se izražava dobrodošlica i priprema ga se za budući život.

Običaji pomažu majci, ocu i društvu u kojem oni žive da stvore vezu s nerođenim djetetom. Iz njih se jasno vidi da se vrijeme trudnoće smatra izuzetno osjetljivim razdobljem u kojem je još nerođeno dijete vrlo lako povrijediti i u kojem mu je potrebna zaštita. Kod mnogih primitivnih naroda nerođeno dijete povezuje se s mističnim i religioznim značajkama. Na Javi se smatra mistikom koji meditira u svojoj špilji i tamo se duševno priprema za svijet. Kod nekih drugih starih tradicija, nerođeno se dijete smatra vezom između neba i Zemlje: usko je povezano sa svijetom bogova i predaka te mu posebno u prvim tjednima života prijeti opasnost da se ponovo vrati u mistični svijet.

Predodžbe o trudnoći i porodu su predodžbe o postojanju odnosno nepostojanju. Za primitivne narode, ali i ne samo za njih, pitanje potomstva jedno je od egzistencijskih nužnosti. Bez djece ne može opstati ni jedno društvo. Porod je, osim toga, potencijalo opasan. Život i smrt u njemu su neraskidivo povezani. Upravo to odražava se u raznim predajama, sve do današnjih dana. Keltska božica Morrigan, na primjer, božica je i života i smrti. I mnoga druga božanstva imaju kvalitete koje i podržavaju i uništavaju život. Taj motiv poznat je i u bajkama: junaka proguta neka neman, čudovište ili životinja; u njegovoj utrobi on provodi neko vrijeme i svojim djelima se nanovo oslobađa. Život i smrt su povezani. Trudnoća nas na to ponovo podsjeća. Podsjeća nas na to da tajnu života nikada do kraja nećemo shvatiti i da nikada u potpunosti neće biti pod našom kontrolom. U tome je, vjerojatno, i ljepota postanka.

Dr.sc. Vladimira Velički
www.Inoptimum.com