PRVI DANI U ŽIVOTU DJETETA
Znanje o razvoju djeteta prije rođenja još je uvijek relativno novo. No, koliko je važna veza majke i djeteta u vremenu nakon rođenja, dok je dijete još dojenče, poznato nam je vrlo dobro, iako su i ta znanja relativno novijega datuma. Činjenice da je dojančad u prošlosti operirana bez narkoze jer se smatralo da ne doživljava bol, odnosno, da osjetilo boli još nije razvijeno, ostavlja nas zapanjenima. Međutim, ne tako davno, a u nekim bolnicama još i sada, odmah nakon rođenja odvajaju se majke od djece, kako bi se majke mogle odmoriti. Takvi postupci proizlaze iz stava da tek rođena djeca ne mogu imati, odnosno razviti psihičke probleme. Tek nove znanstvene spoznaje dokazuju suprotno. Primjer jednog takvog eksperimenta je istraživanje provedeno na Rhesus-majmunčićima.
Taj eksperiment dokazuje značaj tjelesnog kontakta između majke i djeteta. Prije spomenuti majmunčići bez majke stavljeni su u kavez u kojima su se nalazile dvije umjetne "zamjenske majke". Jedna je bila napravljena od metalne žice koja je u grubim crtama predstavljala majčino tijelo i u kojoj se nalazio izvor hrane, odnosno mlijeka. Druga je bila slične građe, nije imala izvor hrane, ali je bila prekrivena mekim, debelim krznom. Cilj je bio ustanoviti koja je "zamjenska majka" značajnija za mladunčad. Suprotno tadašnjim očekivanjima, to nije bila "majka" koja je imala hranu. Tek kad bi bili jako gladni, majmunčići su požurili do hrane, a zatim se još brže vraćali u zaštitu umjetne "krznene majke". Osjećaj zaštićenosti i ugode očito im je bio važniji od hrane. Za male majmune, isto kao i za djecu, kvaliteta emocionalne veze vežnija je od samog snabdijevanja hranom. Slični eksperimenti provedeni su i sa psima. U jednom od njih tek rođena, još slijepa štenad puštana je da sama nađe izvor topline i ugode. U prostor gdje su boravili stavljena je bakrena boca koja je bila iste temperature kao i majčino tijelo. Tek rođena štenad pokušala je poboljšati svoju situaciju hodajući prostorom i tražeći izvor ugode. Međutim, ni jedno od njih nije pokazalo da želi duže ostati u kontaktu s izvorom topline, već su tražili međusobni tjelesni kontakt. Iz toga je zaključeno da je za osjećaj ugode i zaštićenosti potrebno i nešto više, a ne samo fizički izvor topline.
Upravo takvim i još neke drugim spoznajama zahvaljujemo danas sve prisutniji stav da novorođena djeca, baš kao i životinje, za svoj optimalni i zdravi razvoj trebaju prije svega jednu, osnovnu stvar: osjećaj zaštićenosti i sigurnosti te posvećenu brigu majke, oca ili osobe koja se brine o njima. Te osobe moraju biti spremne svojim senzibilitetom i ljubavlju otkrivati dijete i na njegove potrebe primjereno dogovarati. Znajući sve ovo, preostaje nam još promisliti o našem zadatku roditeljstva i jasno shvatiti odgovornost koju imamo za malo biće koje nam je darovano.
edin.kecanovic
