Kalendar događanja

Član JosipJankovic

Upisao:

JosipJankovic

OBJAVLJENO:

PROČITANO

188

PUTA

OD 14.01.2018.

Peta zena

Peta  zena
Sve je sadržano tu, u sadašnjosti. Ili sebe osuđujemo ili sebe spašavamo, ovdje i sada, sve vrijeme. Neprestano mijenjamo strane, preskačemo iz jednog vagona u drugi, iz jednog paralelnog svijeta u drugi.

Peta  zena

—       NISAM STIGLA oprati pidžamu.

Hilal na sebi ima samo majicu koju je malo prije od mene posu-

dila i koja pokriva gornji dio njezina tijela, otkrivajući joj noge. Ne mogu vidjeti nosi li još nešto na sebi ispod majice. Uvlači se pod pokrivač.

Milujem joj kosu. Moram biti taktičan i obziran koliko god to mogu, reći joj sve, a ne reći ništa.

—  Sve što trebam u ovome trenutku je zagrljaj. Taj pokret star kao i samo čovječanstvo, koji znači puno više od pukog susreta tijela. Zagrljaj znači: ti me ne ugrožavaš, ne bojim se biti tako bli- zu tebe, mogu se opustiti, osjetiti se kao kod kuće, zaštićen sam i netko me razumije. Tradicija kaže da svaki put kada nekog iskreno zagrlimo, dobijemo još jedan dan života. Molim te, učini to sada za mene — molim je.

Naslanjam glavu na njezine grudi i ona me prima u naručje. Po- novno čujem kako brzo kuca njezino srce i osjećam da ne nosi grudnjak.

—  Zaista bih ti želio ispričati što ću pokušati napraviti, ali ne

mogu. Nikada nisam došao do kraja, do trenutka u kojem se sve razrješava i objašnjava. Uvijek stanem na istome mjestu, kada izlazimo.

—  Kada izlazimo odakle? — pita Hilal.

—  Kada svi izlaze s trga, ne traži od mene da bolje objasnim. Tamo je osam žena i jedna od njih kaže mi nešto što ne uspijevam čuti. U ovih dvadeset godina bio sam s četiri od njih, i nijedna me nije uspjela odvesti do raspleta. Ti si peta koju sam susreo. Budući da se ovo putovanje nije dogodilo slučajno i da se Bog ne kocka sa


Svemirom, razumijem zašto te priča o svetoj vatri dovela k meni.

Shvatio sam to kada smo zajedno uronili u Aleph.

—  Trebam cigaretu. Budi jasniji. Mislila sam da želiš biti sa

mnom.

Sjeli smo na krevet i zapalili svatko jednu cigaretu.

—  Silno bih želio biti jasniji i ispričati ti sve, samo trebam shva- titi što se događa nakon pisma koje se prvo pojavljuje. Nakon toga čujem glas svojeg poglavara koji mi kaže da nas osam žena čeka. I znam da mi, na kraju, jedna od vas nešto kaže, što može biti bla- goslov ili kletva.

—  Govoriš o prošlim životima? O nekom pismu?

To sam želio da sazna. Samo da me sad ne pita o kojem se životu

radi.

—  Sve je sadržano tu, u sadašnjosti. Ili sebe osuđujemo ili sebe spašavamo, ovdje i sada, sve vrijeme. Neprestano mijenjamo strane, preskačemo iz jednog vagona u drugi, iz jednog paralelnog svijeta u drugi. Moraš mi vjerovati.

—  Vjerujem ti. Mislim da znam o čemu govoriš.

Još jedan vlak prolazi u suprotnom smjeru. Zabljesne nas svjetlo osvijetljenih prozora, čujemo buku, osjećamo udar zraka. Vagon se trese jače nego inače.

—  Ono što sada moram učiniti je prijeći na drugu stranu, koja se nalazi u istome »vlaku« koji zovemo vrijeme i prostor. To nije teško: dovoljno je da zamislim zlatni prsten kako se pomiče gore— dolje oko mojega tijela, u početku sporo, a kasnije sve brže i brže. Kada smo u Novosibirsku bili u ovome položaju, proces je tekao nevjerojatno lako. Zato bih želio da ponovimo isto što smo radili tamo: ti si me zagrlila, ja sam zagrlio tebe i prsten me odbacio u prošlost bez velikog napora.

—  To je dovoljno? Da zamislimo prsten?

Pogled mi padne na računalo koje se nalazi na malenom stolu u

mojoj sobi. Ustajem i donosim ga u krevet.

—  Mi mislimo da se ovdje nalaze fotograije, riječi, slike, pravi prozor u svijet. Ali zapravo se iza svega što vidimo u računalu na-


laze nizovi nula i jedinica. Programeri to zovu binarnim kodom.

»Tako i mi moramo oko sebe stvoriti vidljivu stvarnost. Da to nismo učinili, ljudski rod ne bi nikada preživio razdoblje predatora. Izmislili smo nešto što smo nazvali ‘memorijom’, kao i onu koja postoji u računalu. Memorija nas čuva od opasnosti, omogućuje nam da živimo u društvu, da pronađemo hranu, da rastemo i da na sljedeći naraštaj prenesemo sve što smo naučili. Ali ona nije osnov- na tvar života.«

Ponovno stavljam računalo na stol i vraćam se u krevet.

—  Plameni je prsten samo oruđe kojim se možemoosloboditi memorije. Pročitao sam nešto o tome, ali ne sjećam se tko je to napisao. Nesvjesno to činimo svake noći kada sanjamo: odlazimo u našu davnu ili nedavnu prošlost. Budimo se uvjereni da smo u snu proživjeli prave besmislice, ali to nije točno. Bili smo u drugoj dimenziji, u kojoj se stvari ne odvijaju isto kao u ovoj. Mislimo da ništa od toga nema smisla jer se, čim se probudimo, vraćamo u svi- jet organiziran »memorijom«, na kojoj se temelji naša sposobnost da shvatimo sadašnjost. Ono što smo vidjeli brzo zaboravljamo

—  Zar je zaista tako jednostavno vratiti se u prošli život ili ući u

drugu dimenziju?

—  Jednostavno je kada sanjamo ili kada to izazovemo, ali u ovom drugom slučaju, to je krajnje nepreporučljivo. Jednom kada prsten zaposjedne tvoje tijelo, tvoja se duša odvoji i ulazi na ničiju zemlju. Ako ne zna kuda ide, upast će u dubok san koji je može od- vesti u područja u kojima nije dobrodošla, gdje neće naučiti ništa, ili će probleme iz prošlosti donijeti u sadašnjost.

Popušili smo cigarete. Odlažem pepeljaru na stolac, koji služi kao noćni ormarić, i molim je da me opet zagrli. Srce joj kuca brže nego ikada.

—  Ja sam jedna od tih osam žena?

—  Da. Sve osobe s kojima smo imali problema u »prošlosti«, ponovno se pojavljuju u našim životima, u onome što mistici zovu Vremenskim Kolom. U svakoj inkarnaciji postajemo sve svjesniji toga i ti se sukobi postupno rješavaju. Kada sukobi svih nas sa svim


osobama konačno nestanu, ljudski će rod ući u novi stadij.

—  Znači da smo u prošlosti stvarali sukobe samo zato da bismo ih kasnije mogli rješavati?

—  Ne, nego zato da bi ljudski rod mogao napredovati u smjeru neke točke za koju ne znamo točno što je. Zamisli vrijeme u kojem smo svi bili tek djelić organskog kotla koji je prekrivao planet. Ti- jekom milijuna godina stanice su se dijelile na isti način, sve dok se jedna nije promijenila. U tom trenutku, milijarde ostalih stanica rekle su: ‘Pogriješila je, ušla je u koliziju sa svima nama.’

»Usprkos tome, ta je mutacija omogućila i drugim stanicama po- red nje da se promijene. I tako, pogrešku za pogreškom, početni se kotao počeo ispunjavati amebama, ribama, životinjama i ljudima. Konlikt je osnova evolucije.«

Ona pali još jednu cigaretu.

— A zašto ih trebamo rješavati sada?

—  Jer se Svemir, Božje srce, stalno steže i širi. Osnovni moto alkemičara bio je Salve et coagula. Rastopi i zgrušaj. Ne pitaj me zašto: ne znam.

»Danas popodne ti i moja urednica sukobile ste se. Zahvaljujući tom sukobu, svaka je od vas mogla otkriti svjetlost koje druga nije bila svjesna. Otopile ste se i ponovno zgrušale i svi mi oko vas bili smo na dobitku. Moglo se također dogoditi i obrnuto: sukob bez pozitivnih rezultata. U tom slučaju, ili se ne radi o nečemu važno- me ili će se to morati riješiti kasnije. Bez rješenja ne može ostati, jer energija mržnje između dvije osobe može zaraziti cijeli vagon. A ovaj je vagon metafora života.«

Hilal ne pokazuje osobit interes za teorije.

—  Počni. Ja idem s tobom.

—  Ne, nemoj ići sa mnom. Iako sam u tvojim rukama, ti ne znaš kuda idem. Ne čini to. Obećaj mi da to nećes učiniti, da nećeš za- misliti prsten, čak i ako ne uspijem pronaći rješenje, reći ću ti gdje smo se prije sreli. Ne znam je li to jedini put da smo se sreli u svim mojim životima, ali je jedini za koji sam siguran.

Ona ne odgovara.


—  Obećaj mi — inzistiram. — Danas sam te pokušao odvesti u Aleph, ali tamo su bili neki ljudi. To znači da ja trebam otići tamo prije tebe.

Ona raširi ruke i pokuša ustati. Zadržavam je u krevetu.

—  Hajdemo u Aleph sada —    kaže. —    U ovo doba sigurno

nikoga nema.

—  Molim te, vjeruj mi. Opet me zagrli i pokušaj ne micati se previše, čak i ako ne budeš mogla zaspati. Dopusti da prvo ja poku- šam doći do odgovora. Zapali svetu vatru na planini jer odlazim na mjesto hladno poput smrt.

—  Ja sam jedna od tih žena — potvrđuje Hilal.

Da, ponavljam da jest. Slušam njezino srce.

—  Zapalit ću svetu vatru, ostat ću ovdje i biti tvoja podrška. Idi

u miru.

Zamišljam prsten. Oprost me oslobodio i prsten ubrzo kruži oko mojeg tijela, gurajući me na poznato mjesto na koje ne želim ići, ali kojemu se moram vratiti.


Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

STUDENI...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član iridairida

    ♥vanessa, to su samo snovi...

    12.12.2019. 19:13h
  • Član vanessavanessa

    ♥♫♥*Znaš onu priču ..."i to će proći

    12.12.2019. 18:15h
  • Član iridairida

    tako strašne snove nisam sanjala od djetinjstva...

    12.12.2019. 13:31h
  • Član iridairida

    košmari, jedan za drugim...

    12.12.2019. 13:31h
  • Član iridairida

    Puna Luna mi samo noćne more donosi...

    12.12.2019. 13:30h
  • Član vanessavanessa

    https://www.youtube.com/watch?v=wMNdIl0E49k

    07.12.2019. 16:31h
  • Član vanessavanessa

    ♥♫♥*♪♫

    07.12.2019. 16:30h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Listići čaja Ad extirpanda